Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
“Er-Rahim – Milostivi. Visoko istinito Rabbovo Ime. Ono je namjenjeno muminima i oni će djelovanje ovog Imena vidjeti i na ahiretu. Ovo se Ime odnosi na dobre ljude.”
Allahovo lijepo Ime “Samilosni” često dolazi u paru sa Imenom “Svemilosni”. Općenito se kaže da se Ime “Svemilosni” manifestira svim živim bićima, a Ime “Samilosni” samo vjernicima.
U Kur’anu se još kaže:
Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv (Rahīm).
(Tevba, 117.)
Za razliku od Imena “Svemilosni”, stvorenje može biti kvalificirano kao samilosno, tako uzvišeni Svoga miljenika hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, naziva “samilosnim”:
Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv (rahīm).
(Tevba, 128.)
Također, činjenicu da je moguće da rob okiti svoju dušu odrazima svojstava Allahovoga Imena er-Rahim do te mjere da bude i sâm nazvan samilosnim, potvrđuje i slijedeći ajet:
“Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?” – reče on. “Ali, Allah je najbolji čuvar i on je najmilostiviji od svih samilosnih (erhamur-rāhimīn).”
(Jūsuf, 64.)
“Ja vas sada neću koriti” – reče – “Allah će vam oprostiti od samilosnih On je najmilostiviji.”
(Jūsuf, 92.)
U dugoj i teškoj bolesti, hazreti Ejub (Job), alejhisselam, moli dragoga Allaha, pa veli:
“Mene je nevolja snašla, a Ti si od samilosnih najmilostiviji!”
(Enbijā’, 83.)
Allahovo lijepo Ime “Samilosni” zahtijeva robovu pokornost i poslušnost. Prema vjernicima, na ovome svijetu i drugome svijetu Samilosni se manifestira, dočim ljepote Svojih darova lišava nepokorne, neposlušnike, nevjernike:
Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam samilostan,
ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!
(Hidžr, 49., 50.)
Stari mufesir (komentator časnoga Kur’ana) Abdurrahman ibn Jahja, rekao je:
“Ime Svemilosni (er-Rahman) specifično je po pitanju nadijevanja, a opće je po pitanju djelovanja. S druge strane, Ime Samilosni (er-Rahim) opće je po pitanju nadijevanja, a specifično po pitanju djelovanja.”
Hazreti Ibn Mubarek je rekao:
“Svemilosni, kada Mu se nešto zatraži On to podari, a Samilosni, kada Ga neko ne moli On se rasrdi.”
Tako se prenosi od hazreti Ebu Hurejre, da je hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, rekao:
Ko ne čini dovu Allahu, On se na njega rasrdi.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Tirmizi i Ibn Madže)
Kurtubi bilježi da je jedan pjesnik ispjevao sjajno slijedeće stihove:
Allah se srdi, kad mjesto činjenja dove neko šuti,
a potomak Ademov, čim ga zamoliš šta, odmah se ljuti.
Svemilosni daje opskrbu svim stvorenjima, a Samilosni nudi radost vjernicima. Svemilosni daje odmor svačijemu tijelu, a Samilosni uspokojava duše vjernika. Svemilosni se otkriva manifestiranjem, a Samilosni dobrotom brige. Svemilosni dariva vjeru, a Samilosni dariva spoznaju. Svemilosni dariva spoznaje, a Samilosni dariva oprost. Svemilosni dariva blagodati oprosta, a Samilosni daje konačno zadovoljstvo. Svemilosni se krije, a Samilosni dariva ljepote viđenja i gledanja.
Čovjek čije je srce izloženo djelovanju Božijega lijepoga Imena “Samilosni”, u konstantnom je strahu – od Božije kazne, ispostavili se na Sudnjemu danu da je nevjernik, i konstantnoj nadi – iščekuje i moli Allahovu milost.
Biti dobar, čestit, staložen, pošten, to su osobine koje odaju osobu izloženu djelovanju Božijega Imena “Samilosni”.
Vezanje za ovo Ime (te‘alluk) upravo znači jaku želju za stjecanjem posebne milosti kojom Samilosni dariva isključivo vjernike.
Shvatiti manifestiranje ovoga Imena (tehakkuk) znači jednostavno spoznati da se na ovome svijetu događaju i nevolje i dobre stvari. Nekada je bolje pretrpjeti, a nekada je mudro osvetiti se. Sve u svemu, za pobožne, ako Bog da na drugome svijetu, dobro i ljepota bit će vječni, a svako zlo će se od njih odstraniti.
Okititi se svojstvima odraženim na srce uslijed djelovanjem Božijega Imena “Samilosni” (tehalluk), znači prihvatiti sve odredbe Šerijata, pokoriti im se, i tako se pokoriti svim naredbama uzvišenoga Gospodara. Shodno kur’anskome ajetu:
i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete…
(Nūr, 2.)
Ovaj stupanj vjere znak je da se osoba okitila svojstvima Božijega Imena “Samilosni”, jer sve drugo bilo bi znak nepotpunosti odaslane milosti (rahma). A milost se ima ili prihvatiti ili ne prihvatiti.
Uzvišeni Allah je stvoritelj, Samilosni nam dariva puninu milosti, želi nas njoj podučiti. Mi smo stvorenja, te tu milost trebamo spoznati, a ne o njoj tek površno, isključivo racionalno, razmišljati.
Ovo je teško, ali i sâm Kur’an nas upozorava:
Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.
(Bekara, 216.)
Samilosni nudi milost (rahmet) ko god tu milost želi prihvatiti. S druge strane, ko milost odbije, na Sudnjemu danu neće dobiti novu priliku za taj dar:
A kada ti dođu oni koji u riječi Naše ne vjeruju, ti reci: “Mir vama! Gospodar vaš je sâm Sebi propisao da bude milostiv; ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije popravi i pokaje, - pa, Allah će doista oprostiti i samilostan biti.”
(En‘ām, 54.)
Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
“Ko bude ovu esmu proučavao i njom zikir Allaha činio, njegov će kalb (srce) osjećati tanahnost i finoću.”
Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još veli:
“Ko zaziva ovo Ime svaki dan po stotinu puta, stići će ga milost Gospodara, i srce će mu postati fino.
Ko ime ‘er-Rahim’ često uči, dove će mu biti kabul (uslišane), i bit će siguran od teških prilika vremena u kojemu živi.”