Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
“Allah, dželle šanuhu, garantuje nafaku. On svakog izdržava i garantuje nafaku – egzistenciju. Svojim robovima je dao jaku snagu Svojom moći. On upravlja sa svakom stvari. Tajne zna jer je nazočan i prisutan kod svake tajne.”
U časnome Kur'anu kaže se:
Onaj ko se bude za dobro zalagao – bit će i njemu udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao – bit će i njemu udio u kazni. – A Allah nad svim bdi (mukīten).
(en-Nisā', 85.)
Sve što je stvorio, sve uzvišeni Allah obdržava, nad svime pazi, i sve izdržava. On, uzvišen je, Uzrok je svih uzroka, Opskrbitelj svakoga opskrbitelja. Šta god neko imao, ima samo jer mu je dragi Allah to dao; jer mu je dragi Allah dao to nešto na povjerenje, kao kušnju, da vidi da li će s tim što ima biti na pomoći drugim stvorenjima, da li će biti u tome “višku” darežljiv prema drugima, kao što je dragi Allah darežljiv prema njemu.
Ljudi su međusobno povezani, zajednički im je Stvoritelj i zajednički im je život u kojem egzistiraju. Pored ovoga, vjernici su međusobno još povezaniji, budući da su svjesni ove zajedničke niti koja ih veže. Navodili smo već nekoliko puta hadis-i šerif u kojemu hazreti Pejgamber, alejhisselam, kaže da je primjer vjernika kao primjer tijela – kada oboli jedan dio, kompletno tijelo ispašta (hadis bilježe Buharija i Muslim, prenoseći ga od hazreti Numana ibn Bešira). I ljudi koji ne vjeruju, htjeli to ili ne, osjećaju svaku promjenu u svijetu. Samo, njihovo osjećanje je grublje, slabijeg nivoa osjetilnosti, ipak, kadgod se probude raspoloženi ili neraspoloženi, to ne mora biti samo trag onoga što su prethodnih dana činili već i odraz nekog velikog dobra ili zlo koji je neko negdje učinio.
Povrijediti nekoga, znači povrijediti i sebe; ukazati nekome počast, znači sebe počastiti. Šta god čovjek da uradi, osjetit će to, makar i ne bio svjestan toga. Kur'anski ajet kaže:
Svaka duša odgovorna je za ono što je radila.
(el-Muddessir, 38.)
Doslovan prijevod bio bi: “svaka duša zavisna je (rehīna bi) od onoga što je uradila.” A svaku vezu uzvišeni Allah motri, održava je, i spasava od zaborava.
Dragi Gospodar svakoj osobi dao je opskrbu koja ju prati od rođenja pa do smrti. Većini je teško to shvatiti, većina ljudi ipak se veže za ovozemaljske uzroke. Allah, dželle šanuhu, olakšao je ljudima pa im je preporučeno stjecanje opskrbe na Ovome svijetu. No, vjernik mora uvijek imati na umu da mu je opskrba zagarantovana, te da, iako ne mogao biti potpuno ubijeđen u to, to treba uvijek imati na umu, ne samo da bi uvijek bio optimista već i da bi sačuvao svoju čast i dostojanstvo, da ne bi pristajao na sumnjive poslove i time omalovažio i vjeru i sebe kao vjernika.
U jednoj predaji hazreti Muhammed, alejhisselam, kaže:
Baš svemu što je stvorio, Allah je dodijelio i opskrbu (kūt) za svako živo biće. Čovjek koji dođe s najudaljenijeg kraja zemaljske kugle, sa sobom nosi svoju opskrbu. A šejtan među njegovim plećkama govori mu:
“Laži! Razvrat čini!”
Tako neki ljudi svoju opskrbu uzimaju kroz laž i razvrat. A neki, opet, kroz dobročinstvo i Bogobojaznost, i to je ono što im je Allah naredio radi njihovog dobra.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Dejlemi, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)
Može se razumjeti vjernik koji nije na tome stepenu da jasno vidi kako mu je sve na Ovome svijetu dragi Allah odredio. Ali, s obzirom na ovaj nedostatak, ne može se razumjeti vjernik koji ne nastoji kod sebe izgraditi plemenita svojstva skromnosti i zadovoljstva, čime se jedino može pred uzvišenim Gospodarom opravdati za zapostavljanje ibadeta radi traganja za dobrima Ovoga svijeta. A čovjek je sklon po svojoj prirodi, ukoliko je ne očisti, pretjerivanju i prigovaranju. Jedne prilike hazreti Muhammed, alejhisselam, prenio je Allahove, dželle šanuhu, riječi:
Potomče Ademov! Imaš koliko ti treba, a tražiš ono što ti je višak. Potomče Ademov! Ako nisi zadovoljan sa malo, nećeš se utažiti ni sa mnogo. Potomče Ademov! Osvaneš li zdravog tijela, s osjećajem sigurnosti u grudima, imaš opskrbu za taj dan, bogat si na dunjaluku.
(hadis-i kudsi, govor uzvišenog Allaha koji je prenio hazreti Muhammed, alejhisselam, ali koji nije dio Kur'ana, bilježe Ibn Adijj i Bejheki, prenoseći ga od hazreti Ibn Omera)
U drugoj predaji, hazreti Pejgamber, alejhisselam, kaže:
Ko od vas osvane s osjećajem sigurnosti u grudima, zdravoga tijela, ima opskrbu za taj dan, kao da mu se otvorio dunjaluk sa svim svojim što ima.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Buharija, Tirmizi i Ibn Madže, prenoseći ga od hazreti Abdullaha ibn Muhsina)
Treba imati razumijevanja za onoga ko se boji gladi, ili onoga ko, kako se kod nas kaže, ima “tešku nafaku”. Učiti i sjećati se Allahovog Lijepog Imena “Koji pazi i izdržava” znači imati saosjećanje s takvim ljudima, želiti im pomoći. Jer je to sigurno kušnja. Osoba koja ima “tešku nafaku”, pozvana je na ljude, treba ih. A dragi Allah, opet, motri na one koji su u stanju pomoći joj, dati joj dio onoga što ima kod sebe. Tako i oni bîvaju kušani. Dragi Allah pomoći će i čovjeku “teške nafake” ali želi ga uputiti na druge vjernike a i druge vjernike uputiti na njega, da se vidi kako će s eko ponašati. Hazreti Muhammed, alejhisselam, rekao je:
Ko ogladni ili mu šta zatreba, a ljudi ga sakriju i obrate se zbog njega uzvišenom Allahu, Allah će uzeti Sebi obavezu da toj osobi otvori halal nafaku za godinu dana.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Hatib, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)
A svako ko traži, treba biti siguran da mu je to što traži stvarno potrebno, da toga nema dovoljno, te da odredi koliki mu je minimum toga potreban. Hazreti Allahov Poslanik, alejhisselam, u predaji koju bilježi Dejlemi, prenoseći ju od hazreti Enesa, kaže:
Ko ima opskrbe za tri dana, nije mu halal tražiti od ljudi bilo šta.
Uzvišeni Allah kaže:
On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio, i opskrbe njezine (akvātehā) na njoj odredio, sve to u četiri vremenska razdoblja, - ovo je objašnjenje za one koji pitaju.
(Fussilet, 10.)
Kada je uzvišeni Allah dao opskrbu na nepomičnim brdima i planinama, zar se treba čovjek plašiti da će njega njegova opskrba mašiti?! Hazreti Pejgamber, alejhisselam, kaže:
Blago li se onome ko bude upućen u islam, pa imadne skroman život (kefāfen), a bude s njime zadovoljan.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Tirmizi, Ibn Hibbān i Hakim, prenoseći ga od hazreti Fudāle ibn Ubejda)
U drugoj predaji, hazreti Muhammed, alejhisselam, učio je ovu dovu dragome Allahu za svoju porodicu, hazreti Ehli Bejt:
أَللَّهُمَّ ارْزُقْ آلَ مُحَمَّدٍ كَفَافًا.
(Allāhumme 'rzuk Āle Muhammedin kefāfen)
Allahu moj, opskrbi porodicu Muhammedovu onoliko koliko joj je dovoljno.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Muslim, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)
A opskrba koju uzvišeni Allah čovjeku daje nije samo u hrani, već se tiče i duhovne opskrbe. Čovjek je stvoren kako bi robovao dragome Allahu. Analogno, za njegov život bitnija je duhovna opskrba nego li opskrba tijela. Tačno je da se bez tjelesne opskrbe, hrane i odjeće, na Ovome svijetu ne može. Ali je tačno i da čovjek često zaboravlja svoju dušu i svoje srce, cijeli svoj život planira i posvećuje traganju za fizičkim nasladama. Tako je mnogima bitnije imati bolje plaćen posao, kako bi im život bio “normalniji”, nego imati posao koji možda jeste slabije plaćen ali koji mu ostavlja dovoljno vremena da se posveti dragome Bogu, da radi na sebi, da prati šta mu se u porodici i među prijateljima događa; da može pravovremeno reagirati i, što je danas možda i najbitnije, da može biti uvijek drugima “pri ruci”, da još na Ovome svijetu i drugi imaju koristi od njegovog položaja u društvu.
Pazeći na uvjete za svoju vjeru i vodeći računa o svome dostojanstvu i časti, vjernik će biti sačuvan od nedaća na Ovome svijetu. Često, radi boljeg položaja i bolje plaćenoga posla, čovjek dođe u položaj kada mora nekom drugom naškoditi, nekom čast ukaljati, ne stati u odbranu nekoga ko je napadnut. A naveli smo već, kako god se ponese prema drugome, i njemu će se isto vratiti.
Ko upropaštava muslimana klevetom, Allah će ga nahraniti vatrom džehennemskom. Ko otkriva što o svome bratu čuje i vidi, uzvišeni Allah dat će mu da drugi njega prisluškuju i prate. Ko traga za mahanama svoga brata muslimana, Allah će tragati za njegovim mahanama. Ko traga za tuđim mahanama, bit će osramoćen u vlastitoj kući.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi imam Ahmed, prenoseći ga od hazreti Mustevrida ibn Šeddāda)
Vezanje za Lijepo Božije Ime “Koji pazi i izdržava” (et-te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi da mu dragi Allah podari jedno svojstvo pomoću kojega će biti u stanju primati različite hâlove, koliko god oni jaki bili.
Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena “Koji pazi i izdržava” (et-tehakkuk) ogleda se u čovjekovoj spoznaji da dragi Allah pored opće opskrbe, svakome daje i pojedinačnu, onu samo za njega potrebnu i dostatnu opskrbu.
Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena “Koji pazi i izdržava” (et-tehalluk) ogleda se u tome da rob svakome ko je u nečemu potrebit, i fizički i manevijatski, dadne to što mu treba ali i da mu toga dadne baš onoliko koliko mu je stvarno potrebno, ni manje ni više, i da tačno zna kada je vrijeme za to.
Čovjek treba uvijek zahvalan biti, uvijek nastojati opravdati čast koju mu je neko ukazao opskrbivši ga, bilo hranom bilo nekim znanjem. U ovome razmišljanju, trebalo bi napomenuti riječi hazreti Alije:
“Ko me nauči jednome slovu, rob sam mu cijeli život.”
A hazreti Pejgamber, alejhisselam, zadužio je cijelo čovječanstvo, za sva vremena, i koliko god mu zahvalni bili, nedovoljno je.
Uzvišeni Allah zadužio je sve što postoji, darom egzistencije. Poslanici, alejhimusselam, zadužili su kompletno čovječanstvo, dostavljanjem Allahove Objave i uputa. Roditelji zadužili su dijete, jer su ovozemaljski uzrok njegovoga dolaska na svijet. Učitelj zadužio je društvo, podučavanjem. Vjernici zadužili su svijet, jer zbog njih dragi Allah svakome se smiluje. Šejhovi i hodže zadužili su vjernike, jer ih podučavaju šta valja a šta ne valja, šta dragi Allah voli a šta ne voli. Stoga ne čude hazreti Muhammedove, alejhisselam, riječi:
Dovoljno je velik grijeh za čovjeka da zanemari onoga ko ga opskrbljuje.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe imam Ahmed, Ebu Davud, Hakim i Bejheki, prenoseći ga od hazreti Ibn Amra)
Jedne prilike hazreti Fatima došla je kod hazreti Muhammeda, alejhisselam, i upitala ga:
“Allahov Poslaniče, hrana meleka je tehlil (la ilahe illallah), tespih (subhanallah) i tahmid (elhamdulillah). A šta je naša hrana?”
Tada je hazreti Pejgamber, alejhisselam, podučio riječima. Rekao joj je:
Fatima, prouči:
يَا أَوَّلَ اْلأَوَّليِنَ، وَ يَا آخِرَ اْلآخَريِنَ, يَا ذَا الْقُوَّةِ الْمَتيِنُ، يَا رَاحَمَ الْمَسَاكيِنِ، وَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِميِنَ.
(jā Evvelel evvelīne, ve jā Āhirel āhirīne, ve jā Zel kuvvetil Metīnu, jā Rāhemel Mesākīn, ve jā Erhamer-Rāhimīn)
O, Prvi od svih prvih, o, Posljednji od svih posljednjih, o Vlasniče moći, Jaki, o, prema siromasima Samilosni, o, od svih milosnika Najmilostiviji
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Ebuš- Šejh, Dejlemi i Hakim)
Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
“Ovo se (Ime) uči po puno puta na šaku zemlje da bi se naročita snaga dobila, a posebno čulo mirisa.”
Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:
“Ko ovo Lijepo Ime uči, bit će mu srce nahranjeno, napojeno i opskrbljeno marifetom i svjetlom znanja, shodno riječima uzvišenoga Allaha:
koji me stvorio i na pravi put uputio, i koji me hrani i poji, i koji me, kada se razbolim, liječi.
(eš-Šu'arā', 78.-80.)
Obrati pažnju na hazreti Pejgamberove, alejhisselam, riječi:
Čuvajte se visala (stalni post)! U tome niste poput mene. Ja obnoćim a nahrani me Gospodar moj i napoji me. Obavezujte se onim što možete podnijeti.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Buharija i Muslim, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)
Kažu da ko prouči ovo Lijepo Ime na vrč (čašu) sedam puta, potom ga i ispiše na čaši i pije iz nje na putu, bit će siguran od divljine, a naročito ako uz ovo uči i suru Kurejš (li īlāfi Kurejš), ujutro i navečer. Ovo je sigurno, provjereno. Na ovaj način također se zadobiva i sigurnost.
A Allah dragi, opet, najbolje zna!”