Puno značenje ovog Imena je Onaj koji će da poravna svačije hakove (prava), pa niko neće ostati nezadovoljan i uskraćen. O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan,... (Kurʼān, sura en-Nisāʼ, ajet 135.)
Osoba koja bude ovo Ime mnogo učila, bit će obasjana njegovim nūrovima (svjetlostima) tako da svaki njezin organ bude u ravnoteži i po mjeri koja ga upravlja na ono što je ispravno i pravično.
U jednome haberu prenosi se kako će na Sudnjemu danu sve životinje, koje tada budu okupljene, pasti na sedždu svome Gospodaru, a meleki će im reći: “Ovo nije dan kad se pada na sedždu. Ovo je dan kad se dijele nagrade i kazne. Ovdje smo vas okupili da svjedočite ljudsku sramotu.” Životinje i zvijeri na to će reći: “Mi smo pali na sedždu zahvalnicu jer nas Allah nije učinio od ljudskoga roda.”
U Kurʼanu se na ovo Ime upućuje kao Onaj koji stoji na pravdi (Qāʼim bil-qisṭ): Allah svjedoči da nema drugog Boga osim Njega, a i meleki i učeni, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog. (Kurʼān, sura Ālu ʽImrān, ajet 18.)
Riječ kist, koja se spominje u ovom ajetu i koja je u korijenu Imena el-Muksit, ima dva značenja. Prvo značenje je pravda i pravičnost. Međutim, dolazi i u značenju udjela, nekog tačno određenoga dijela veće cjeline. Oba značenja su u suglasju, pa i jezički to nosi smisao davanja svakome njegova dijela, nikoga ne zakidati u njegovu udjelu (el-iqsāṭ).
S druge strane, u jednom posebnome kontekstu, izvedenice iz istoga korijena (el-qisṭ), kao i onog pravde (el-ʽadl), mogu se upotrijebiti u sasvim drugačijem značenju. Pripovijeda se tako kako su nekog čovjeka doveli pred Hadžādža, guvernera nad zemljama Iraka za vrijeme vladavine dinastije Emevija, inače poznatog po velikoj okrutnosti. Upita on čovjeka: “Znaš li ti ko sam ja?!” Čovjek mu reče: “Znam, ti si kāsit ādil.” Prisutni pomisliše kako ga ovaj hvali i podalazi mu, jer kāsit i ādil znače pravednik. Međutim, Hadžādž je prozrio njegovu namjeru, pa reče prisutnima: “Je li znate šta je on meni, ustvari, kazao? Rekao mi je da sam nevjernik i silnik.” “Kako to?”, upitaše dvorjani u čuđenju. Reče: “Što se tiče kāsita, u Kurʼānu jasno stoji: A kāsiti (nevjernici-silnici) će u džehennemu gorivo biti. (Kurʼān, sura el-Džinn, ajet 15.), a što se tiče ādila, opet u Kurʼānu se kaže: Pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju (yaʽdilūn – tj. ʽādili). (Kurʼān, sura el-Enʽām, ajet 1.), drugačije kazano oni koji skreću od istine (ʽadele ʽan) ka laži.” To su značenja koja više zavise od konteksta i priloške čestice koja se uz njih upotrijebi. Šta je bilo kasnije sa tim čovjekom, ne zna se.
U jednome kudsi-hadisu kojeg bilježi imam Ahmed, Svevišnji kaže kako je Sebi Samome, a onda i robovima Svojim, zabranio nepravdu. Nepravda i nasilje (ẓulm) su tama (ẓulumāt). Obje riječi jezički su istoga korijena. Nepravda i nasilje ne smiju se činiti ne samo prema ljudima, nego prema svim živim bićima. Ebū Hurejre prenosi hadis u kojem nas plemeniti Poslanik, a.s., obavještava o jednoj ženi koja će biti uvedena u Vatru zbog toga što je svoju mačku izgladnjela do smrti. Mačka je bila zavezana. Niti joj je davala hranu niti je oslobodila da je ona sama sebi traži.
Bio neki čovjek koji kad je umro iza sebe ostavio veliko bogatstvo. Imao je nekoliko sinova i jednu kćer. Kćer je bila udata, pa joj braća zbog toga što je udata ništa ne dadoše od nasljedstva, iako je i po Zakonu i po feraizu (šerijatskom nasljednom pravu) sljedovala pristojna imovina. Rekoše joj da njoj to ne treba jer je udata i time osigurana. Desilo se da je njezin muž nedugo iza toga ostavio i ona ostala sirota i jadna. Kao po običaju, braća se nisu sjetila da joj pomognu i isprave nepravdu. Takvih primjera je mnogo, gdje čovjek čini nepravdu i nasilje kojeg u tom trenutku nije ni svjestan.
I ovo Ime ima tri moguće manifestacije u čovjeku:
Vezanje (et-teʽalluq) uz ovo Božije Ime dešava se kada osoba je uravnotežena u svim Njegovim sudovima, i to sve u njenoj apsolutnoj ovisnosti i vezanosti za Njega.
Istinska spoznaja ovog Imena (et-teḥaqquq) ogleda se kada čovjek spasi mazluma od zulumćara, bilo da je riječ o njegovoj nutrini ili nekom drugome.
Konačno, kićenje odrazima ovog dva Imena (et-teḫalluq) odražava se u čovjeku na način kako to njemu i može da dolikuje, onako kako ovaj Atribut dolikuje i Svevišnjem.
I na kraju, rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija rekao je za ovo Ime:
“Uči se radi otklanjanja vesvese.” Uči se jā Muksitu.
Abdul-Dževvād Ahmed još veli:
“Ko često bude učio ovo Ime bit će sačuvan vesvesa u svome ibādetu.”
A dragi Allah, opet, najbolje zna.