On je neovisan o svjetovima, Sebi sam je dostatan, dok svi drugi o Njemu ovise. On je apsolutno bogat i neovisan a svijet je apsolutna fukara, tj. siromah. Upitali su jednom Ebū Hafsa Nīsābūrija: “S čime siromah da izađe pred svoga Gospodara!”, a on na to odgovori: “Zar bogatstvu ne odgovara siromaštvo?!”, tj. pred Njega će izaći sa svojim siromaštvom od siromaštva. Kako drugačije i može biti?!
Ime el-Ganijju u Kurʼnu se navodi sedam puta. U jednome od tih ajeta Svevišnji kaže: O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan. (Kurʼān, sura Fāṭir, ajet 15), a na drugome: O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stičete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kad ni vi sami to ni biste primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan. (Kurʼān, sura el-Beqare, ajet 267.)
Osjetiti odraze ovoga Imena i proživjeti ih znači ne potraživati ama baš ništa od ljudi nego samo od Allaha. Također, osoba koja mnogo uči ovo Ime, srce će joj da se izbistri a njezin rūh (duh) se spoji sa hadretom Božijega bogatstva i neovisnosti (el-ġinā).
Ta čovjekova neovisnost o drugima ogleda se i u posebnome vidu skromnosti, u smislu gašenja svake želje za onim što drugi imaju, tuđim luksuzom i prolaznim dobrima. Jedne prilike došao je halifi hazreti Omeru izaslanik njegova guverenera kojeg je on postavio da upravlja Azerbejdžanom. Izaslanik je donio hazreti Omeru poklon od guvernera. Hazreti Omer ga upita: “Šta je ovo?”, a on odgovori: “Poklon od Vašeg namjesnika, jedna posebna hrana.” Hazreti Omer otvori kutiju i ugleda neku izvrsnu deliciju, te odmah upita: “Jedu li ovo obični ljudi kod vas u tim krajevima?” “Ne jedu, to je poseban i rijedak specijalitet. Guverner ju je za Vas lično od svojih usta odvojio”, odgovori izaslanik. Hazreti Omer na to reče: “Pitaj svoga gazdu šta ga to bogati ako ne jede što jedu i njegovi podanici? A za mene je haram jesti ono što sirotinja nije nikada probala. Uzmi ovu hranu i podijeli je medinskoj sirotinji pred Pejgamberovom džamijom!” Inače, te godine u Medini je vladala velika glad, koju je jednako trpio i halifa hazreti Omer.
S druge strane, Ime el-Mugnī u Kurʼanu se tek neizravno navodi, pa tako Allah primjerice dragi kaže: ...A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. Allah zaista sve zna i mudar je. (Kurʼān, sura et-Tewbe, ajet 28) Svoje bogatstvo On dariva kome hoće, a Njegova Milost je neizmjerna.
Hazreti Alija kazao je: “Lakše mi je bunar iskopati iglom nego doći pred vrata hulje da nešto od njega molim.” Bogatstvo i neovisnost samo se uz Allaha zadobivaju. Ono se mjeri bogatstvom duše (ġinā en-nefs), kako to u jednome hadisu, kojeg biljaži Buhārija, kaže i plemeniti Poslanik, a.s. Dr. Nāblusī prenosi jedno svoje sjećanje na rektora kairskog Univerziteta Ezher, kad mu je došla vijest o njegovu preseljenju na āhiret. Naime, bijaše to čovjek izuzetnoga znanja i skromnosti, a živio je je u jednom malome stanu na četvrtome spratu. Knjige je držao u kartonskim kutijama jer nije imao police i vitrine. Prošao je dvije operacije na oba koljena ali opet nikada nije tražio drugi i prikladniji smještaj, iako je raspolagao velikim sumama novca. Kad je preselio na āhiret, na dženazu mu je došlo nekoliko miliona ljudi.
Kad je objavljen ajet: Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? (Kurʼān, sura el-Beqare, ajet 245.), Jevreji rekoše kako je Allah siromašan a oni (Jevreji) su bogati. Na to je objavljeno: Allah je čuo riječi onih koji su rekli: “Allah je siromašan, a mi smo bogati!” Naredićemo da se pribilježi ono što su oni rekli,... (Kurʼān, sura Ālu ʽImrān, ajet 181.)
Konačno, i ova dva Imena imaju tri moguće manifestacije u čovjeku:
Vezanje (et-teʽalluq) uz ova Božija Imena ogleda se u čovjekovoj potreba za Istinitim u smislu da ga zaokupi samo Njime, a također i da na druge prenosi blagodati koje je zadobio kroz manifestiranje ova dva Imena u njegovu srcu, te tako bude istovremeno i bogat i onaj koji obogaćuje.
Istinska spoznaja i ozbiljenje s ova dva Imena (et-teḥaqquq) dešava se kada osoba bude bogata svojom biti i ničim drugim. To je s obzirom na Božije Ime el-Ganijju. S druge strane, s obzirom na Božije Ime el-Mugnī, osoba koja ga spozna, drugima daje bogatstvo bez ikakve potrebe i odavanja da je u nje bilo kakvo bogatstvo.
Kao treće, kićenje odrazima ova dva Imena (et-teḫalluq) odražava se u osobi kojoj je dosta samo njen Gospodar, pa bude zaokupljena zikrom dragoga Allaha toliko da od Njega ništa ne moli niti osjeća kakve potrebe. Ukoliko se od takve osobe osjete i darovi koji se prelijevaju i na druge, onda je tada riječ o kićenju i ovim drugim Imenom (el-Mugnī).
I na kraju, rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija rekao je za Ime el-Ganijju:
“Uči se ako se na tijelu pojavi vanjska bolest.” Uči se jā Ganijju.
Abdul-Dževvād Ahmed još veli:
“Ime ja Ganijju je lijepo učiti i na kakvu bolest ili belaj da ih Allah otkloni, pa onda još i potrati se rukama po cijelome tijelu nakon učenja. Inače, ovu esmu je najbolje učiti po 1000 puta svaki dan. S druge strane, ko bude svaki dan učio Ime jā Mugnī 1111 puta, nikada neće osiromašiti, i Allah će ga učiniti bogatim. “
A dragi Allah, opet, najbolje zna.