Dragi Bog je besprimjeran u svemu (lā naẓire lehū), u Svojoj Biti, u Svojim Svojstvima, i u Svojim djelovanjima, a tako onda i Svojim kreacijama stvorenoga svijeta. On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kad nešto odluči, za to samo rekne: “Budi!” – i ono biva. (Kurʼān, sura el-Beqare, ajet 117)
Ime el-Bedīʽu ima dva osnovna značenja. Po prvome, ono se vezuje uz Njegovu Bit i Njegova Svojstva, da On je besprimjeran apsolutno u svemu, da “On jeste i ništa sa njim nije” (kānallāhu we lā šeyʼe meʽahū), i da sve mimo Njega je ništavno, kao što Svevišnji i kaže: Kullu šeyʼin hālikun illā Wedžhehū – Sve nestaje i prolazi (dosl. ništavno je) osim Lica Njegova. (Kurʼān, sura el-Qaṣaṣ, ajet 88.) Stoga ovo može nositi samo On, Svevišnji.
Drugo značenje vezuje se uz Njegova djelovanja, tj. stvaranje i oblikovanje svijeta. Ovo Ime tako pripada i Imenima Njegova Veličanstva, i Imenima Njegove Ljepote, i Imenima Njegova Savršenstva. Prva su ona koja upućuju na Njegovu neusporedivost i transcendenciju, druga su ona koja upućuju na Njegove Atribute preko kojih Ga spoznajemo, dok se treća odnose na Njegovo manifestiranje kroz savršenstvo ljudske naravi.
Jezički istoga korijena je i pojam bidʼa, koji se obično prevodi kao novotarija, koja u šerijatskome smislu može biti pohvalna (ḥasene) ili, pak, loša (seyyiʼe). Prva je ona koja se ne kosi sa temeljnim načelima Vjere a istovremeno olakšava, ujedinjuje, i sl. Ona druga je već u suprotnosti sa temeljima Vjere i kao takva je pokuđena.
Osoba koja bude ovo Ime mnogo učila bit će obasjana njegovim nūrovima i tajnama stvaranja svijeta, a kao i druga Božija Imena, i ovo Ime ima tri moguće manifestacije u čovjeku:
Vezanje (et-teʽalluq) uz ovo Božije Ime ogleda se u potrebi negiranja bilo kakve sličnosti i primjernosti visokoga stupnja kod Allaha u ljudskome rodu.
Istinska spoznaja i ozbiljenje ovim Imena (et-teḥaqquq) dešava se kroz bivanje besprimjernim, kao i onim koji nešto inovira a da toga prije nije bilo u njegovu znanju.
Konačno, kićenje odrazima ovog Imena (et-teḫalluq) pokazuje se u osobi koja, kako kaže Poslanik, a.s.: Ko uvede neki lijep običaj, ima nagradu za njega, i svih onih koji ga prihvate. Slično pronalazimo i u Kurʼanu kad Svevišni kaže: ...Dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli,..., tj. uveli su je a da prije nije postojala, pa nastavlja: ...Mi im ga nismo propisali (Kurʼān, sura el-Ḥadīd, ajet 27.), tj. bez obzira što nije bilo izravno po Objavi i Knjizi.
I na kraju, rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija rekao je za ovo Ime:
“Uči se 700 puta radi neke brige.” Uči se jā Bedīʼu.
Abdul-Dževvād Ahmed još veli:
“Ko bude proučio ovu esmu 70.000 puta, želja će mu biti ispunjena. Također, ko prouči jā Bedīʼas-semāvāti vel-erd 1000 puta, njegove brige ima da nestanu.”
A dragi Allah, opet, najbolje zna.