Pitanja i odgovori (2): Namaska vremena na polovima

Dragi Bog strogo je propisao svakom punoljetnom, fizički i mentalno zdravom muškarcu i ženi na Zemaljskoj kugli sve do Sudnjeg dana obavljanje pet dnevnih namaza. Također znamo da je svaki od tih namaza vremenski određen položajem Sunca u mjestu u kojem se nalazimo. Tako vrijeme sabah namaza nastupa prvim cikom zore i traje sve do izlaska Sunca. Podne namaz nastupa kad Sunce pređe zenit i traje sve do ikindijskog vremena. Ikindijsko vrijeme prema Ebū Hanīfi nastupa kad sjena svake stvari naraste za dva puta koliko je ona sama visoka, i traje sve do zalaska Sunca. Prema nj. učenicima Muhammedu i Ebū Yūsufu ikindijsko vrijeme nastupa kada sjena svake stvari naraste za jedan put koliko je ta stvar sama visoka, tj. nastupa nešto ranije. Zalaskom Sunca nastupa akšam i traje sve dok se na nebu ne izgubi i najmanji trag crvenila. Punim mrakom nastupa jacijsko vrijeme i traje sve do zore. Prema tome, uvjet da bi namaz uopće bio obavljen jeste nastup njegovog vremena. Tako npr. ne možemo klanjati sabah namaz tekućeg dana dok zora ne svane. Također, prema položaju Sunca računa se i post mjeseca ramazana koji traje od zore do zalaska Sunca.
Određivanje namaskih vremena, a ujedno i posta, najjednostavnije je u mjestima koja leže na ekvatoru (nulta geografska širina), gdje je tokom čitave godine dužina dana i noći jednaka, tako da Sunce i ljeti i zime zalazi i izlazi u isto vrijeme. Što se više udaljavamo od ekvatora, bilo prema sjevernom ili južnom polu, odnos dužine noći i dana u ljetnom i zimskom periodu sve se više remeti. Tako npr. imamo nastanjene krajeve u kojima je zimi dan iznimno kratak a noć iznimno duga, kao i krajeve u kojima noć traje po nekoliko mjeseci. Postavlja se pitanje kada klanjati i kako postiti u tim krajevima. Konstitutivna tradicija islama (Qur’an i Hadis) ne nudi nam izravan odgovor na to pitanje. No, jedan hadis ipak nas upućuje na metodologiju njegova rješenja. Naime u poznatom hadisu o Dedždžalovu dolasku na Zemlju pred Sudnji dan, Poslanik, s.a.v.s., kaže kako će on na Zemlji provesti 40 dana. Prvi dan njegova boravka trajat će koliko jedna godina, drugi dan koliko mjesec dana, treći dan kao sedmica, a ostali dani kao naši normalni dani. Na to neko upita Poslanika, s.a.v.s.: ''Za onaj dan koji će trajati koliko jedna godina, hoće li biti dovoljno obavljati namaz samo pet puta?'' Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ''Ne, trebat će računati!'' Tumačenja ovog hadisa idu od onog da se u hadisu tek misli na težinu dana koji će se ljudima činiti kao godina dana, preko onog da će dužina prvog dana odista biti u trajanju od jedne godine, pa sve do Ibn ‘Arebījeva (12. stoljeće) tumačenja da se prividna putanja Sunca oko Zemlje uopće neće promijeniti, već Sunce neće biti moguće vidjeti godinu dana (u nj. djelu el-Futūhātu-l-mekkiyye), te se i namaska vremena neće moći određivati izravnim gledanjem u Sunce. Bilo kako bilo, hadis jasno otvara problem s kojim se susreće današnji čovjek.
 
Moguća su tri rješenja:
Na ovo prvo rješenje sasvim slučajno sam naišao u djelu el-Insānu-l-Kāmil (Savršeni Čovjek) od čuvenog sufije iz 14. stoljeća ‘Abdu-l-Kerīm el-Džīlīja (Bejrutsko izdanje iz 1997.) koji u 62. poglavlju (str.243.) spomenuvši zemlju Bugara kaže kako je Bulgār (Savršeni Čovjek) od čuvenog sufije iz 14. stoljeća ‘Abdu-l-Kerīm el-Džīlīja (Bejrutsko izdanje iz 1997.) koji u 62. poglavlju (str.243.) spomenuvši zemlju Bugara kaže kako je (nekadašnja Bugarska, a Bugari su prije seobe živjeli dosta sjevernije nego danas) zemlja u kojoj u zimskim danima ne treba klanjati jacijski namaz, jer zora svane prije negoli se izgubi akšamsko crvenilo na nebu (vjerovatno je Džīlī mislio na ljetni period).Izvlačimo zaključak da ako uvjet nastupa namaskog vremena nije ispunjen, ni sam namaz ne može biti obavljen. Naglašavamo da je ovo mišljenje usamljeno. Ne nalazimo mu potporu ni kod jednog učenjaka šerijatskih znanosti. Analogno ovom mišljenju, u polarnim krajevima, u kojima noć i dan traju po šest mjeseci, u toku jedne godine trebalo bi klanjati samo pet namaza. Također, analogno ovom rješenju, čovjek bi trebao postiti u danu koji traje nekoliko mjeseci, a to je praktički nemoguće.

Drugo rješenje predmetnog problema našao sam na web-stranici http://moonsighting.com. Tu stoji da iako u sjevernim predjelima dan i noć znaju trajati i po nekoliko mjeseci, ipak u svakom danu moguće je odrediti najvišu i najnižu tačku u kojoj se Sunce nađe. Prema tim tačkama odredit će mo računicom vremena za namaze.
Konačno, treće rješenje ujedno je i najstudioznije. Ono se svodi na potrebu računanja, bolje reći prenošenja vremena iznad određenog stepena geografske paralele (širine). O takvoj vrsti rješenja raspravljala je i svjetska islamska organizacija Rābita 23. marta 1986.god. Najbolje rješenje ponudit će Yaqub Qasmi i Tariq Munir. Osnovno mjerilo za određivanje paralele iznad koje namaska vremena ne mogu biti određivana prema položaju Sunca u datom mjestu bit će uzet upravo onaj kriterij o kojem govori sufija el-Džīlī, tj. sumrak (ar. šefeq) ili crvenilo koje se vidi na nebu nakon zalaska Sunca. Na ovo rješenje će mo obratiti posebnu pažnju.
Prije svega, šta je to šefeq? Šefeq je rezultat razljevanja Sunčeve svjetlosti u Zemljinoj atmosferi nakon zalaska Sunca. Što Sunce više pada za horizontom to i šefeq sve više iščezava. Slična pojava dešava se i u zoru. Da nije atmosfere, potpuna noć nastupila bi odmah po zalasku Sunca. U astronomiji se granica sumraka dijeli na laičku ili civilnu, nautičku i astronomsku. Prva nastaje kad Sunce zađe 6 stepeni za horizontom, druga kad zađe 12 stepeni, te treća, astronomska, kad Sunce zađe 18 stepeni za horizontom. Prva označava trenutak kad se najsjajnije zvijezde počinju javljati na nebu. Za nas je bitna ova treća, astronomska, koja se generalno i uzima za određivanje prvog vakta jacijskog namaza, jer tek zalaskom Sunca 18 stepeni ispod horizonta nestaje i najmanjeg traga Sunčeve svjetlosti na nebu i nastupa potpuna noć. Naučnim istraživanjem, zalaskom Sunca ispod ovog stepena nije moguće registrovati ni najmanji trag Sunčeve svjetlosti na nebu. Isto se odnosi i na vrijeme zore. Svaka veća odstupanja šerijatski nisu opravdiva (vidi više o tome u knjizi dr.Ilyasa Astronomy of Islamic Times for the Twenty- first Century). Pravilo od 18 stepeni za jaciju i sabah uglavnom je i korišteno u muslimanskim zemljama Srednjeg vijeka. No i tada negdje su se javljala odstupanja koja su išla od 16 do 20 stepeni (ti parametri su npr. bili korišteni ko). Pravilo od 18 stepeni za jaciju i sabah uglavnom je i korišteno u muslimanskim zemljama Srednjeg vijeka. No i tada negdje su se javljala odstupanja koja su išla od 16 do 20 stepeni (ti parametri su npr. bili korišteni kod Ibn Yūnusa), dočim je nekolicina egipatskih astronoma koristila parametre od 19 i 17 stepeni. Nigdje nije zabilježeno da su se koristili parametri manji od 16 stepeni.
Donja tabela pokazuje nam kako je to danas konkretno riješeno u nekim zemljama:
 

Organizacija

Stepen Sunca ispod horizonta za sabah namaz (početak posta)

Stepen Sunca ispod horizonta za jacijski namaz

Region u kojem se primjenjuje pravilo

 
Univerzitet islamskih znanosti u Karačiju
18
18
Pakistan, Bangla- deš, Indija, Afganistan i neki dijelovi Evrope
 
Islamic Society of North America (ISNA)
15
15
Neki dijelovi SAD-a, Kanade i Velike Britanije
 
Svjetska islamska liga (Rābita)
18
17
Evropa, daleki istok i dijelovi SAD-a
 
Ummu-l-Qurā u Mekki
19
90 minuta nakon akšama
Arapski poluotok
 
Egyptian General Organisation of Surveying
19,5
17,5
Afrika, Sirija, Irak, Libanon, Malezija, Indonezija i neki dijelovi SAD-a
 
Iz gornje tabele vidimo da je Islamska Zajednica Sjeverne Amerike (ISNA) zamjetno smanjila potrebni pad Sunca ispod horizonta u određivanju početka nastupa jacijskog vremena (isto vrijedi i za sabah). Ne vidimo drugog razloga za takvo što osim da se geografska granica normalnog određivanja namaskih vremena pomakne što više prema sjeveru. Tako npr. prema parametru od 15 stepeni, jacija u Londonu 1. januara klanjala bi se u 17 sahati i 43 minute, dok bi se prema parametru od 18 stepeni klanjala u 18 sahati i 4 minute. S druge strane, pretjerano visoke parametre za početak zore koji se primjenjuju u Egiptu, a pod uticajem Egipta u Maleziji i Indoneziji, dr. Ilyas tumači prostim razlogom opreza spram svetosti posta.
Vratimo se našem predmetnom problemu. Udaljavajući se od ekvatora, na 48,5 stepenu geografske širine počinje se javljati fenomen o kojem govori el-Džīlī, tj. noć je u određenom dijelu godine toliko kratka da večernje crvenilo na nebu ne izgubi se a već počne da sviće, tj. javlja se svjetlost izlazećeg Sunca. Tako na 50-tom stepenu geogr. širine taj fenomen traje od 11. juna do 1. jula. Već na 60-tom stepenu taj period traje od 21. aprila do 24. avgusta. U tom slučaju vrijeme sabahskog i jacijskog namaza u tom periodu godine trebalo bi odrediti na jedan od četiri načina:
Prema vaktiji najbliže paralele (na istom meridijanu, geogr. dužini) u kojoj se taj fenomen ne javlja (pravilo znano kao aqrebu-l-beled), a to je 48. stepen.
Prema najbližem sabahskom, odnosno jacijskom vremenu u kojem se taj fenomen ne javlja u istom mjestu (pravilo znano kao aqrebu-l-eyyām). Tako bi se npr. sabahsko vrijeme 14. juna za mjesta na 50-tom stepenu prenosilo s 10-og juna iz istog mjesta.
Interval između zalaska i izlaska Sunca podijeliti u dvije polovine (nisfu-l-leyl). Jacija bi se klanjala pri kraju prve polovine (npr, 15 minuta prije ‘’ponoći’’) a sabah nakon isteka polovice tog noćnog vremena.
Period između zalaska i izlaska Sunca podijeliti u sedam dijelova (sub‘u-l-leyl). Jacija bi se klanjala nakon isteka prve sedmine, a sabah nakon šeste sedmine.
Ukratko, prema ovom trećem rješenju, sva mjesta koja se nalaze do 48,5-og stupnja sjeverne, odnosno južne geografske širine, namaska vremena određuju se normalno, dok je za mjesta koja se nalaze iznad ovog podioka potrebno preračunavanje za onaj period u kojem je to potrebno, a na jedan od već ponuđena četiri načina. Naravno, u sasvim polarnim predjelima, gdje noć i dan traju po nekoliko mjeseci, moguće je primijeniti samo prvu opciju, tzv. aqrebu-l-beled. U kontekstu ovog rješenja, moglo bi se primijeniti i sljedeće pravilo. Naime, s obzirom da se svi u namazu okrećemo prema Kabi u Mekki, svetogeografskoj osovini svih muslimana, za polarne krajeve u kojima nije moguće na uobičajen način odrediti namaska vremena, moglo bi važiti i pravilo mekkanskog takvima, tj. da vrijeme svakog od pet dnevnih namaza počinje tačno u isto vrijeme kad i u Mekki, bez obzira na vremensku zonu u kojoj se nalazimo.