Es selamu alejkum. Čitao sam i slušao kako Allah samo postoji, mislim na to ako si udario rukom od sto nisi ti već Allah. Malo mi je teže za shvatit, gdje smo onda mi tu, zašto nam je potrebna hrana itd.?
Na pitanje odgovara
Alejkumus selam.
Vaše pitanje kopkalo je i mnoge generacije prije Vas, ustvari „golicalo“ je ljudski znatiželju još od vremena ashaba Allahova Poslanika, a.s. Konkretan odgovor na Vaše pitanje može biti različit zavisno od toga kojoj „akaidskoj školi“ neko „pripada“. Već je jasno kako se Vaše pitanje tiče islamske dogmatike, poznate kao znanost akaida, ali ga tretira i nešto mističnija dimenzija islamske misli poznata kao sufizam.
Mi ćemo Vam dati kratak odgovor prema najprihvaćenijem učenju kojem se priklanja većina muslimana na svijetu. Naime, to pitanje u akaidu poznato je kao TEORIJA STJECANJA (kesba). Uzvišeni kaže: „Zar se kažnjavate više nego što ste zaslužili“, ili u doslovnom prijevodu: „Zar ćete biti bilo nagrađeni bilo kažnjeni nego ono što ste stekli.“ (Kur'ān, sura Jūnus, ajet 52.). Uzima se da je samo dragi Bog istinski stvoritelj ljudskih djela, a čovjek je onaj koji to stječe (muktesib). Ovo je učenje koje naučavaju maturidijska i eš'arijska škola u akaidu. Da je Bog stvarni Stvoritelj čovjekovih djela svjedoči i ajet: „Allah stvara vas i ono što radite.“ (Kur'ān, sura es-Sāffāt, ajet 96.).
Prema toj teoriji ljudska moć ne prethodi, nego je Bog stvara u trenutku izvođenja samog djela. Bog u ljudima proizvodi moć ili sposobnost pokoravanja, odnosno nevjerovanja, koji pokrenuti snagom čovjekove slobodne volje, podrazumijevaju izvršenje odgovarajućeg čina, dok je On u čovjeku stvorio mogućnost izbora (ihtijār).
U suštini, cijelo pitanje tiče se Božije apsolutne egzistencije. Naime, ako znamo da je samo Allahovo postojanje jedino istinsko, jedino zbiljsko, isključivo apsolutno, onda je svako drugo postojanje, ono stvoreno, kojem i mi pripadamo, tek relativno, na neki način „posuđeno“. To se odnosi i na sve Božije Atribute među koje pripadaju Volja, Moć, itd. U tom smislu u sufijskoj liteterauri vrlo rado se citira ajet u kojem Uzvišeni kaže za hazreti Poslanika, a.s., u svezi s događajem na Bedru: „I ti nisi bacio kad si bacio, nego je Allah bacio“. (Kur'ān, sura el-Enfāl, ajet 17.). Naravno, puno razumijevanje predmetnog problema možda i nije moguće sasvim logički objasniti i ljudskom razumu razlučiti, baš kao što je i pitanje sudbine ili Božijeg određenja, koje, opet, izravno proistječe iz ovog o čemu govorimo.
U vezi sa ovim možete nešto pronaći i u odgovorima: (61) Šta je iza svemira; (68) O Aršu (Božijem Prijestolju) i Kursijju (Božijem Pijedestalu).
Mir i svako dobro.