Es selamu alejkum, da li se u islamu pominju poslanici koji su (ako su) bili poslani npr. u Kinu, današnju Ameriku i sl., zašto se kazivanje o poslanicima ograničava samo na Bliski Istok?
Da li je Kur'an jedina Objava koja nije mijenjana od strane ljudi i može li se reći da su današnje svjetske religije mimo islama (hinduizam, budizam, šintoizam i sl.) religije koje su proizvod čovjeka, a ne Objave (u današnjoj formi, ne u historijskoj)?
Hvala i es selamu alejkum.
Na pitanje odgovara
Da li se u islamu pominju poslanici koji su (ako su) bili poslani npr. u Kinu, današnju Ameriku i sl., zašto se kazivanje o poslanicima ograničava samo na Bliski Istok?
U časnome Kur'anu jasno je navedeno da nas dragi Allah u ovoj mubarek Knjizi, iz savršene Njegove mudrosti, nije obavijestio o svim vjerovjesnicima i poslanicima koji su bili odaslani čovječanstvu u dugačkom vremenskom periodu između prvoga od njih, Adema, alejhisselam, i posljednjega od njih, Muhammeda, alejhisselam: Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur; i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, a Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao, o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar. (Kur'an, 4:163-165)
Prema tome, daleko je od toga da su Allahovi poslanici i vjerovjesnici bili samo oni koji su pomenuti u Kur'anu i u jevrejsko-kršćanskim vrelima. Postoje predaje da se broj vjerovjesnika i poslanika koje je dragi Allah odašiljao čovječanstvu od vremena Adema, alejhisselam, do Muhammeda, alejhisselam (Pečata vjerovjesnika) izražava čak i u stotinama hiljada. Samo Sveznajući zna koliki je to broj, ali se može osnovano pretpostaviti da je on ogroman (u najmanjoj mjeri viši je od stotinu hiljada vjerovjesnika i poslanika). Odatle je jasno da se svi oni apsolutno nikako nisu mogli pomenuti u Kur'anu koji je, isključivo po volji i odredbi dragoga Allaha, ograničen na određen broj stranica teksta (isto važi i za Tevrat, Zebur i Indžil).
Dragi Allah najbolje zna, a prema našemu suđenju ovo bi mogao biti jasan odgovor na pitanje zašto je u Kur'anu, u drugim objavljenim Knjigama, kao i u tekstovima koje druge vjerske tradicije (prije svih jevreji i kršćani) drže svetim, pomenut samo ograničen i relativno mali broj od svih Allahovih vjerovjesnika i poslanika.
Isto tako, kolijevka ljudske civilizacije, područje gdje su se nakon izgona iz Dženneta ponovo združili roditelji ljudskog roda Adem, alejhisselam, i hazreti Hava, gdje su zasnovali svoje domaćinstvo i odgojili svoje prve potomke, nalazi se upravo na Bliskom Istoku (Meka). Dakle, ljudska civilizacija zametnuta je na Bliskom Istoku, tu su živjeli svi ljudi sve do Potopa, a i nakon te kataklizme Nūhova, alejhisselam, lađa je ponovo pristala na kopno planine koja se nalazi opet na Bliskom Istoku. Prema tome, i prvi (sa Ademom, alejhisselam) i drugi (sa Nūhom, alejhisselam) početak ljudske civilizacije krenuli su sa područja Bliskog Istoka.
A kad je riječ o vremenu nakon toga, primjetno je da se Sveti tekstovi, u kontekstu teme o kojoj ovdje govorimo, fokusiraju na mubarek ličnost Allahova prijatelja, Ibrahima, alejhisselam, i njegove potomke (po liniji Ismaila i Ishaka, alejhimesselam) sve do Mesiha Isāa, alejhisselam, i Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, - a svi su oni, dakako gledano samo u ovosvjetskom bitisanju, živjeli i djelovali na području Bliskog Istoka.
Moguće su u ovome, a dragi Allah najbolje zna, neki od razloga zašto se u Kur'anu i u jevrejsko-kršćanskoj tradiciji pominju samo vjerovjesnici i poslanici koji su porijeklom sa Bliskog Istoka.
Dakako, činjenica da se u svetim vrelima islama, kao i vrelima judaizma i kršćanstva ne pominju svi poslanici i vjerovjesnici, između ostalih i oni koji je dragi Allah slao narodima Kine, Indije, Japana, Okeanije, Evrope, Sjeverne i Južne Amerike, Australije, Afrike, apsolutno niti u najmanjoj mjeri ne umanjuje njihov duhovni, historijski, kulturološki i svaki drugi značaj – dragi Allah je, iz razloga koje On, Savršeni, hvaljen i slavljen neka je, najbolje poznaje, odredio da oni i njihova poruka ostanu za nas skrivene riznice ljepote mudrosti i pouke sve do Sudnjega Dana.
* * *
Da li je Kur'an jedina Objava koja nije mijenjana od strane ljudi i može li se reći da su današnje svjetske religije mimo islama (hinduizam, budizam, šintoizam i sl.) religije koje su proizvod čovjeka, a ne Objave (u današnjoj formi, ne u historijskoj)?
U Kur'anu se jasno govori o tome da su ljudi mijenjali originalni sadržaj ranije objavljenih Allahovih Knjiga i tako što su jedan dio sakrivali od javnosti, i tako što su neke riječi iz Objave brisali, i tako što su u Objavu ubacivali svoje vlastite riječi i prikazivali ih Božijim. Dakle, neosporna je činjenica da su ranije Knjige, nažalost, izmijenjene, tako da danas ne postoji njihov original.
A, sa druge strane, u Kur'anu je jasno rečeno: Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (15:9). Prema tome, samo zbog toga što dragi Allah nije prepustio ljudima da čuvaju Kur'an od izmjena, već je to On, hvaljen i slavljen neka je, za Sebe ostavio – samo zbog toga je nemoguće da bilo ko i na bilo koji način izmijeni Kur'an. Jedan od vidljivih puteva kojima se, po odredbi dragoga Allaha (a On zna najbolje), Kur'an čuva od izmjena, jeste institucija hifza (učenja Kur'ana napamet) – u svakom trenutku na Zemlji postoje najmanje hiljade hafiza koji znaju Kur'an napamet i koji bi svakako mogli prepoznati eventualni štampani falsifikat. U svemu tome nam je garancija da je Kur'an pod zaštitom dragoga Allaha i da je nemoguće da ga ljudi izmijene. U to ne treba nimalo sumnjati.
Iz navedenog je jasno: da su Kur'an i Sunnet Muhammeda, alejhisselam, izvori jedine istinske Allahove vjere u ovome vremenu; da judaizam i kršćanstvo imaju osnov u objavljenim Knjigama Tevratu, Zeburu i Indžilu, ali su vremenom izmijenjeni - i to nekim bitnim stvarima, tako da predstavljaju mješavinu istine i neistine; dok se sve druge religije generalno mogu podijeliti u dvije kategorije:
(a) one koje su čisti rezultat čovjekove fantazije, tj. nemaju nikakve osnove u Objavi;
(b) one koje imaju neku osnovu u davnoj Objavi, ali su vremenom pretrpjele mnoge izmjene koje su ih u bitnim elementima udaljile od izvorne istine.
No, na koncu je jasno da je u današnjem vremenu Pravi put, lišen svake neistine i zablude, utemeljen jedino Kur'anom i Sunnetom Muhammeda, alejhisselam, dok sve drugo ili je potpuna zabluda ili je mješavina istine i neistine u većoj ili manjoj mjeri.
* * *
O ovome se može više pročitati i u još dva teksta koji su postavljeni na Znacima:
u tekstu pod naslovom ''Poslanička navještenja ''radosne vijesti'' o dolasku poslanika Muhammeda a.s.'' u okviru kategorije ''Historijski tekstovi'';
u tekstu pod naslovom ''Univerzalna vjera čovjekova kao osnov objavljenih vjera'' u okviru kategorije ''Muslimani i druge tradicije''.