Želio bih da pitam da li je grijeh istetovirati tijelo ne likovima nego npr. ajetima ili imenom Božijim, Poslanikovim. Da li se tijelo uopšte smije na bilo kakav način tetovirati.
Na pitanje odgovara
Tetoviranje tijela običaj je i nekih muslimanskih naroda (npr. u Maroku), međutim, danas je prevashodno način reagiranja generacija na duhovnu i moralnu krizu savremenoga doba.
Tijelo se doživljava kao, s jedne strane, apsolutno vlasništvo individue, te, s druge strane, kao nužno sredstvo komuniciranja s okolinom. Stoga su brojne tetovaže odraz trendova vremena u kojemu pojedinac živi (npr. opsjednutost temama okultnog, nadnaravnog – vampiri, zombiji, zagrobni svijet..., kao vida mogućega izbavljenja od duboke duhovne i intelektualne otuđenosti), sjajna prilika za demonstriranje slobode na lično opredjeljenje (ispisivanje parola i crteža o vjerskoj, nacionalnoj, rodnoj i drugim pripadnostima), ali i podcrtavanje objektivno jedinoga prava koje je pojedinac danas zadržao u modernim državama – prava na vlastito tijelo.
Nekoliko odgovora na pitanje dozvoljenosti ili zabrane tetoviranja dalo je i Vijeće za fetve Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
S obzirom da je naša osnovna namjera da se savjetujemo, ne da nudimo odgovore čisto pravne naravi, istakli bismo da tetoviranje naprosto nije potreba vjernika. Jedini su izuzetak narodi kojima je to dio tradicije, kako smo rekli, ali i njihove tetovaže mogu biti sasvim praktične naravi.
Tijelo je, shodno tradicijskome nauku, vlasništvo dragoga Boga, kao uostalom i sve drugo, a čovjeku je dato samo na korištenje. No, osobe koje su tetovirane, naročito današnju omladinu, treba razumjeti, nastojati shvatiti suštinu te njihove prakse, a nikako osuđivati. Konačno, to je njihov specifičan jezik kojim pokušavaju, svjesno ili nesvjesno, komunicirati i sa dragim Bogom, i sa ljudima oko sebe. Nekada je riječ o dubokoj traumi koja se tim načinom amortizira, a nekada, koliko je god to nama možda teško shvatiti, o dubokoj, smišljenoj, mada u suštini antitradicijskoj, komunikaciji s Božanskim.
Ono na šta bi trebalo obratiti pažnju jeste nepoželjnost tetoviranja kur'anskih ajeta, hadisa, Božijega Imena, ili imena blagoslovljenog poslanika Muhammeda, i imena bilo kojeg drugog poslanika ili Božijega bliskoga prijatelja (evlije).
Naime, svaka osoba nužno posjećuje mjesta u kojima nije dopušteno unositi ispisane kur'anske ajete ili spomenuta imena (npr. toalet i sl.), odnosno ponekad dolazi u stanje u kojem bi bilo nedolično da uz sebe (u ovome slučaju na sebi) drži ispisane ajete ili spomenuta blagoslovljena imena (npr. za vrijeme spolnoga odnosa i sl.), makar u tim situacijama i bio pokriven dio istetoviranog tijela.