Ahlak

Kategorija

Napomena
Autor: Muhjiddin ibn 'Arebi Priređuje H. B.

 

1. Uvod

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.

Allahov salavat našem prvaku Muhammedu, njegovoj porodici i ashabima.                                 

Rekao je Muhammed, a.s.:

«Najbolji od vas su oni koji imaju najljepši Aahlak.» (Ahmed ibn Hanbel)

«Budi lijepog ahlaka i ustraj u šutnji. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ničim ljepšim se ljudi ne mogu okititi.» (Ebu Ja'la)

«Allahu je najdraži Njegov rob koji je najljepšeg ahlaka (morala).» (Tabarani)

Čovjek je za razliku od ostalih živih bića, posjednik razmišljanja i rasuđivanja. On uvijek voli od stvari ono najkorisnije, od položaja najčasnije, od imetka najskupocjenije, osim ako sam ne odustane od njihovog odabira na osnovu svog htijenja, ili ga ne prevlada njegova želja za slijeđenjem neke druge ambicije.

Prvo što čovjek odabira za sebe i zbog čega se ne zaustavlja dok to ne dosegne, i čijim uskraćivanjem nije zadovoljen: njegova potpunost i savršenost.

Od potpunosti i savršenosti čovjeka je da bude uspješan u oplemenjivanju karakternih osobina, njihovom uljepšavanju i čišćenju od prljavština i zala, uzimanjem u svim svojim halovima zakona dostojanstva i odbacivanjem u svim djelima puteva poniženja.

Kada ovo sazna, za čovjeka je obavezno da za svoj cilj učini stjecanje svake osobine čiste od sramota, da svoju tražnju usmjeri ka ovladavanju svakom plemenitom osobinom očišćenom od poroka, te da uloži svoj trud u otkljanjanju svake pokuđene i loše osobine, da se sav, u potpunosti, preda odbacivanju niskih i ponižavajućih svojstava dok ne postigne savršenstvo u ispravljanju svojih karakternih osobina.

Tada će se zaogrnuti ogrtačem džemala (ljepote) svoje uljudnosti i lijepog odgoja, bit će uzdignut s pravom među ljude predvodništva (sejjide) i ponosa, te će dosegnuti okrilje stepena budnosti i slave. Možda će početniku koji traži ove stepene i koji se nada njihovom dosezanju biti nepoznate pohvaljene osobine koje želi doseći, i neće moći razlikovati ih od pokuđenih koje želi da otkloni.

Zbog toga, obavezno je pružiti, po pitanju ahlaka, objašnjenje o tome:

-Šta je ahlak?

-Šta je njegov osnov?        

-Koje su njegove vrste i dijelovi?     

-Koje su vrste zadovoljavajuće, čijim se prihvatanjem njegov nosilac usrećio?

-Koje su pokuđene, čijim se prihvatanjem njihov nosilac unesrećio?

Ovim se treba uputiti onaj koji ima ambiciju da se nadmeće s ljudima dostojanstva (ehlul-fadl), da bude vrijedan ponosa i da napusti sličnost sa poniženim i manjkavim ljudima. Ovi tekstovi, također, ukazuju na način uvježbavanja za pohvaljene vrste karaktera, na navikavanje na njih, zatim na sustezanje od pokuđenih vrsta i njihovo odbacivanje, sve dok ne postane odgojen i uvježban u svojoj prirodi, adetima čudi i karakteru.

Oni su važni i za onoga ko je odrastao uz ružan ahlak i na njega se navikao, i koji mu je prerastao u pokuđene adete i utopio se u tog čovjeka.

Također ćemo opisati potpunog čovjeka odgojenog ahlaka koji je obuhvatio sve lijepe osobine, zatim njegov put kojim je dosegao potpunost i kojim će očuvati savršenstvo. Ovo ćemo učiniti da bi onaj koji čezne za najvećom mertebom (stepenom) žudio za njegovom formom (tj. formom savršenog čovjeka), i da bi onaj koji je svoj pogled usmjerio ka najuzvišenijem cilju, žudio za uspjehom u njegovom putovanju.

Ono što ćemo spomenuti privući će pažnju onoga koji ima mahana, ali mu nisu jasne, te će mu postati jasno šta mu je potrebno ako mu je cilj savršenstvo. Tako će onaj koji je u ovakvom halu, kada obrati pažnju na ono što smo spomenuli o pokuđenom ahlaku, probuditi se iz onog u čemu je, zatim uložiti trud i napor u odbacivanju i čišćenju od toga.

Također, kada bude izučavao pohvaljeni ahlak onaj koji je kod sebe sakupio većinu dobrih osobina, a neke mu budu uskraćene, to će ga podstaknuti da se okiti onim karakternim osobinama koje nema kod sebe i da žrtvuje svoj nefs radi obuhvatanja cjelokupnog pohvaljenog ahlaka.

Isto tako će se onim što spomenemo okoristiti i onaj koji je na stupnju savršenstva jer put odgoja potpunog ahlaka ima sveobuhvatna korisna sredstva, pa kada ih on bude ponovo slušao, sjetit će se lijepog ahlaka i divnih osobina, te će vidjeti da su one prešle u njegove ćudi, i zbog toga će osjetiti zadivljujući užitak, radost i sreću.

Također, kada vidi da je njegov ahlak opisan kao lijep, to će mu biti podsticaj na ustrajnosti na tom svome putu.

2. Šta je ahlak?

«Ahlak je stanje nefsa s kojim se čovjek povodi u svojim djelima, bez razmišljanja i odabira.»

Ahlak je kod nekih ljudi urođen dok se kod drugih ne može steći osim vježbanjem i naporom, kao npr. darežljivost. Kod mnogih ljudi postoje osobine ahlaka koje nastaše bez vježbe i rada, kao npr. hrabrost, blagost, čednost, pravednost…

Veliki broj ljudi ove osobine steknu vježbom. Kod nekih one postanu adet i njima se povode u svom životnom putu.

3. Pokuđeni ahlak

Pokuđeni ahlak je prisutan kod velikog broja ljudi, kao npr. škrtost, kukavičluk, nepravda i zlo. Ove osobine preovladavaju kod većine ljudi i vladaju njima. Rijetko se nađe među ljudima onaj koji se kutariše pokuđenog karaktera i ko se spasi svih mahana koje iz njega proistječu. Naprotiv, oni koji uspiju, ti su dostojanstvenici među ljudima. Tako je sa pohvaljenim karakterom.

Ljudi se po njemu razlikuju i prednjače jedni nad drugima, samo što je onih u lijepom ahlaku izuzetno malo. A što se tiče ljudi lošeg ahlaka, takva je većina, zato što u prirodi čovjeka preovladava zlo. Zato ako se čovjek prepusti svojoj prirodi i neupotrebljava svoj razum, nema pravilnog rasuđivanja, nema stida niti opreznosti, kod njega će preovladavati osobina stoke, jer se čovjek razlikuje od stoke time što ima razum i moć rasuđivanja.

Kada se to dvoje ne upotrebljava, čovjek postane sličan stoci u njihovim adetima i požudama koje njime tada ovladaju. Stid mu je nepoznat, srdžba ga upropaštava, smirenost kod njega nije prisutna, pohlepa i pakosti njemu su navika, a zlo ga nikad neće napustiti.

Ovakvi su opečaćeni lošim ahlakom i skloni su niskim požudama. Zbog ovoga je neophodna pokornost Allahovim Zakonima i Poslanikovim, a.s., sunnetima, te pohvaljenom vodstvu, a najveća korist za ljude je da uprava bude u rukama dobrih vladara.

Ovo je neophodno da bi se nasilnik odvratio od svog zuluma, da bi se uzurpatoru uskratila uzurpacija, da bi se zločinac kaznio za svoj zločin i da bi se nepravednik sprječavao dok se ne vrati pravednosti u svim svojim postupcima. Pokuđeni karakter je u naravi ljudi, s tim da ga neki javno ispoljavaju i potpuno su mu predani. Takvi su najgori ljudi.

Drugi se ljudi, opet, usmjere na svoju kvalitetu razmišljanja i snagu rasuđivanja da bi srušili ružni karakter i odbacili ga, te da bi djelovali na njegovom odstranjivanju. Time njihova narav postaje plemenita, a duša časna. Neki ne obraćaju dovoljno pažnje na to, već onda kada upotrijebe razum osjete poganost ružnog karaktera. Takvi će se možda natjerati na njegovo ostavljanje.

Među ljudima ima takvih koji kada uoče nedostatke ili se usredsrede na njih, zažele njihovo odstranjivanje, mada to nisu u mogućnosti jer im se njihova priroda ne pokorava, iako su ustrajni u htijenju da odstrane loši karakter. Ova skupina se mora uputiti na put velikog truda i obučavanja pohvaljenim osobinama, sve dok ih potpuno ne dosegnu.

A među ljudima ima i onih koji zapaze upropaštavajući karakter i svjesni su da ga imaju, da ne žude da ga napuste, niti svoje nefsove potiru suprostavljanjem tom karakteru, već uporno ostaju pri njemu, mada znaju kakvu propast i ružnoću nosi. Za ovu grupu ne postoji način prevaspitavanja, osim sa prisilom, zastrašivanjem i kažnjavanjem, jer ih podučavanje ne može obuzdati.

4. Pohvalan ahlak

Pohvalan ahlak, premda je kod nekih ljudi vrlo jak, kod većine nije zastupljen. Oni ga mogu doseći vježbom o obučavanjem, ili  putem poprimanja navika i bratskim druženjem. Unatoč ovoj situaciji, među ljudima ipak ima onih čija priroda ne prihvata dobre osobine niti lijep ahlak. Kod takvih je bit pokvarena i njihova je srž zla. Ova skupina je kategorija zlikovaca od kojih se ne može očekivati poboljšanje. Veliki broj ljudi prihvata i ima pohvalnih osobina, ali njhova priroda ne podnosi neke od njih, i takvi se ne računaju među zlikovce, već je njihov stepen dobrote zasnovan na količini njihovog dobročinstva.

Uzrok nužnosti različitosti ahlaka kod ljudi je nefs, a  nefs ima tri energije. Svaka od tih energija se i sama naziva nefsom. To su: požudni nefs, nefs srdžbe i razumni nefs.

Cjelokupni ahlak proizilazi iz ovih energija, mada se kod nekih odlikuje samo jedna, kod nekih su udružene dvije, a kod nekih su zastupljene sve tri energije. Neke od ovih energija posjeduju i čovjek i životinje, a nekima je odlikovan samo čovjek.