Kategorija
Kad govorimo o iftarima, bilo bi nužno spomenuti i tekijske, derviške iftare. Stoga, pronašli smo šejha nakšibendijske tekije, h. Abdullaha Fočaka, koji je od ranog djetinjstva bio vezan za tekiju, i samim tim za tekijske adete (običaje).
Derviši su, po priči hadži Abdullaha, umjeli uživati u ljepotama Allahovih darova, iftareći u prirodi. U ljetno, toplo doba iftari su se organizovali na Hodidjedu, mjestu odakle se pretpostavlja da su krenule Mevlevije. Iftarilo se i na vrelu Miljacke, na vrelu u Hrasnici... Izlazilo se i na sofe na Trebević, tamo gdje su zanatlije van ramazana izlazile na svoje kušame (parade). Van ramazana se na Sofama na Trebeviću čekao izlazak Sunca. Uživanje u darovanoj ljepoti, kako bi bliskija nam postala Ljepota Apsolutnog bića.
Karakteristika derviških iftara je da se dova učila prije jela. Nužno je prije jela bilo podsjetiti na Allahove riječi: »Jedite i pijte, ali ne pretjerujte...« U svakom trenutku zahvaliti Višnjemu na onom darovanom, kako bi se moglo pristupiti daro vanom. Kako bi se svjesno pristupilo jelu, s mišlju da uistinu sve što je pred na ma, nama ne pripada, već su sve to darovi svemilosti Njegove.
Još jedna karakte ristika derviških iftara je i to da, ako bi bilo postavljeno više sofri (trpezâ), šejh bi prila zio za svaku pojedinačno, započeo na svakoj sofri, te bi iza njega svi pristupili jelu.
Kod derviša se razlikuje iftar i večera. Naime, adet je da se prvo iftari hurmom, stariji bi popili kahvu, a onda bi se klanjao akšam, te se nakon akšama pristupalo jelu. Iftar je, po mišljenju derviša, za to da se iftari, a ne da se prepuni želudac, kako je to nažalost bivao običaj, jer, »Allah ne voli one koji pretjeruju...«
Da nas je u našim tekijama obi čaj da se ramazanom iftari organizuju u večerima za jedničkog zikra (sjećanja na Boga zazivanjem Njegovih lijepih Imenâ): u nakšibendijskoj tekiji Nadmlini je to petak, u kadirijskoj u Sagrdžijama četvrtkom, te za mubarek noći.
U noći zikra se iftari, obavi se teravih-namaz, te se čini zikr. Adet je da svaki od onih koji redovno dolaze u teki ju za iftar donose jemeka (jela) koliko bi bilo dovoljno za dvojicu ljudi. Musafiri (putnici, gosti) ne donose ništa.
Što se tiče redosljeda jemeka, on je običan, kao i na kućnim iftarima. Derviški adet je da ne bude više od tri jela, kako se ne bi pretrpavalo. Specifikum derviškog iftara je i to da se za iftar spremao »muški kadaif«. Kadaif je inače, »muško slatko«, jer je adet bio da ga spremaju muškarci. Pravi se s mas lom, sade, dakle, bez oraha i rozina.
Pitali smo zašto nema češćih zajedničkih iftara u tekijama. Hadži Abdullah je rekao da je želja rahmetli Fejzullah-efendije bila da se tokom ramazana prednost da džamijama, muka belama (skupnim učenjima Kur’ana) i vazovima (predavanjima). Pa tako i neka ostane!