Hadži-sejidina mahala (Vlaška mahala)

 Na Bistriku iznad nekadašnje stare željezničke stanice je smještena tzv. Vlaška mahala. Zove se Vlaškom mahalom jer je prema predanju sultan Fatih Mehmed II osvojivši Sarajevo zatekao ovdje nekoliko vlaških kuća. Mahala je poznata i kao hadži-Sejidina mahala, te se kao takva prvi put javlja u popisu iz 1562. godine.

Na samoj mahali je podignuta i džamija, poznata kao hadži-Sejidina džamija ili mesdžid, a pisanih dokumenata o datumu podizanja džamije nema. Džamija spada među manje mahalske džamije, s dimenzijama 5,50 x 6.70 m. Ima drvenu munaru. Mihrab njezin je jednostavan, bez stalaktita, a minber, ćurs i musandara su također drveni i jednostavni. Munara je bila vidno oštećena u ratu 1992. godine. Renovirana je 1997. g. Uz samu džamiju je manji prostor sa deset nišana, među kojima i jedan skopaljski bez natpisa. Na dva nišana čitamo da su tu sahranjeni:

-         Ćazima-hanuma, kći hasećije Salih-age, umrla 1218. (1803/1804).

-         Pašalić Hadži Mustafa-aga, sevengečdija, umro 1285. (1868/1869). Njegov uzglavni nišan je svojevremeno bio ograđen santračem (kojeg danas nema), i s aginskim turbanom.

Četiri manja nišana, s ulemanskom turbanom, veoma lijepe izrade, su bez natpisa. Preko puta mesdžida, na jugozapadnoj strani njegovoj, na ovećem prostoru, također ima nišana. Danas uspravno stoji samo šest nišana, dok ih je ranije bilo mnogo više, što se nazire po ostacima polomljenog kamena. Ističe se jedan nišan s velikim turbanom, a tu je jedan i skopaljske provenijencije. Ostali su obični ženski nišani. Jedan ženski nišan ima epitaf iz kojeg vidimo da je tu sahranjena Fatima-hanuma, kći Mustafina, umrla 1278. (1861/1862.) godine. Ovo groblje je uvakufio neki Hurem-efendija 1592. godine, pa se po njemu prozvala i Ulica Huremuša. Groblje je danas u zapuštenom stanju i skoro nestalo. Na istočnoj strani mahale, niz samu Huremušu od strane džamije, nalazi se i jedno manje porodično groblje familije Čemo. Groblje zauzima površinu od 138 m². Danas uspravno stoje samo dva uzglavna turbanska nišana i tri nožna. Prema ostacima polomljenog kamena se da zaključiti da ih je prije bilo i više.

          Starosjedilačke familije Vlaške mahale prema kazivanju Medar Seida (rođ. 1914.) su:[1]

1. Ablaković
2. AJANOVIĆ
3. AVDAGIĆ
4. BABIĆ
5. BIJEDIĆ
6. Basara
7. Čemo
8. Čolpa
9. ČOLAKOVIĆ
10. ĐIKO
11. ĐINO
12. ĐULIZAREVIĆ
13. FERUŠIĆ
14. GACKI
15. GRABOVICA
16. HADŽIĆ
17. HANDŽIĆ
18. HASEČIĆ
19. Hasanbegović
20. Ibrahimović/Mulaibrić
21. Jajetović
22. JUSIĆ
23. KAJGANA
24. KAZAGIĆ
25. Kazazović
26. Kovačević (doselili između dva svjetska rata iz Repovaca, Hercegovina)
27. KRIVOŠIJA
28. LIPA
29. LOKVANČIĆ
30. Medar
31. MRZIĆ
32. Pavlović (doselili nakon I svjetskog rata iz Hercegovine)
33. Polić (doselili između dva svjetska rata iz Repovaca)
34. REJS
35. SABLJICA
36. Sarić
37. Sijerčić
38. SILAJDŽIĆ
39. SKOPLJAK
40. SLINIĆ
41. Sulejmanović
42. ŠAKIĆ
43. ŠEHOVIĆ
44. ŠIŠIĆ (doselili nakon I svjetskog rata iz Hercegovine)
45. TASLIĐAK
46. Terza
47. TREBINJAC
48. Tukić
49. Voljevica
50. ZVIZDIĆ

Zaključno sa rednim brojem 50. su muslimanske familije.

Katoličke familije:

1. Blaž
2. BUBAK (porijeklom iz Mađarske)

Pravoslavne familije:

1. BAJAT (doselili iz Rogatice nakon I svjetskog rata)
2. PALIKUĆA
3. VELIMIROVIĆ

Židovske familije:

1. KAMPUS
2. LEVI

[1] Velikim slovima su označene familije koje su odselile ili izumrle.