Kategorija
Autor
Uvod
Vjerodostojni hadisi, koji govore o pojavljivanju hazreti Mehdija iz loze hazreti Pejgamberove, s.a.v.s., pred Smak svijeta, su brojni. U jednom od njih stoji:
Kad bi od dunjaluka ostao samo jedan dan, Allah, Uzvišeni, taj dan bi produžo, sve dok ne izađe čovjek od moga djeteta, imena poput moga imena, i nadimka poput moga nadimka (kun’je). On će Zemlju ispuniti pravdom i pravičnošću kao što se ona (dotada) ispunila nepravdom i zulumom.
***
Svaka od tri ibrahimovske/abrahamovske religije (judaizam, kršćanstvo i islam) naučava o kraju vremena i njegovim predznacima, o dolasku osobe koja će na koncu svijeta donijeti istinski spas ljudskome rodu na cijeloj Zemlji, koja će imati božanski izun (duhovnu dozvolu) i moć da u tome uspije. U judaizmu to je obećani Mesija, u kršćanstvu ponovni dolazak Isusov, a u islamu to treba da bude jedan od potomaka poslanika Muhammeda, a.s., s tim da će to biti vrijeme u kojem će s Neba sići i pejgamber Isa, a.s. (Isus). Sve tri religijske radicije tako imaju neku vrstu apokaliptičke teologije koja uči o kraju svijeta, tj. bavi se tzv. eshatološkim pitanjima, kao što je u sve tri tradicije kroz povijest bilo perioda kada je ta teologija bila izuzetno popularna, kao i onih perioda kada ona nije bila „u modi“.
Ono što danas posebno plijeni pažnju jeste da govor o Smaku svijeta, njegovim predznacima i skorom dolasku Spasitelja (Sotera), što dio je eshatologije poznat kao soterilogija, ponovno dobiva na svome zamahu. To se poglavito osjeća u nekim kršćanskim crkvama koje su mimo službene teologije Vatikana ali i glavnog protestantskog kola, kao i unutar muslimanskog miljea, i to onog kojem službena muslimanska teologija nije baš uvijek sasvim naklonjena.
Ta vrsta apokaliptičke teologije posebno je dobila na zamahu u posljednjih nekoliko desetljeća, paralelno s afirmiranjem jednog novog, šund pogleda na život i materijalnu stvarnost, poznata kao new age („novo doba“). U tom smislu, bilo je samo pitanje vremena kada će se i datumi za Smak svijeta početi određivati. Takvih konkretnih predskazanja bilo je i prije, no izgleda nikad kao danas. Prvi put masovnije su se počela javljati u nekim kršćanskim crkvama Amerike, sve dok se slična predskazanja nisu počela javljati i među muslimanima. No, datum Smaka svijeta nije se utanačivao, što zna samo dragi Bog, ali jeste jednog njegova velikog predznaka - dolaska hazreti Mehdija. Uporedo s tim, kao odgovor na takve tendencije, sve masovnije počela se tiskati i ona „pravovjerna“ literatura koja govori o njemu.
Hazreti Mehdijev identitet
u službenome nauku ehli-sunneta:
Glavni prijepor unutar muslimanskog mišljenja, po pitanju hzr. Mehdija, tiče se njegova identiteta. Tko je on? Prema službenoj ulemi (učenjacima) sunnijskoga kola u islamu, što obuhvata oko 80-90% muslimana u svijetu, kao i onima koji nisu skloni bilo kakvom sufijskome uklonu, njegov identitet nije poznat, tj. bit će poznat tek kad se pojavi i ljudi ga masovno prepoznaju kao Mehdija, r.a. Tu se suštinski nema ništa više dodati.
prema šiijskoj tradiciji:
U šiijskome vjerovanju stvar je itekao jasna. To je Dvanaesti Imam, sin Imama Hasana el-Askerija, koji se izzakrivenosti (gajba) treba pojaviti među svijetom pred Sudnji dan. S druge strane, poimanje Mehdijeveosobnosti unutar tesavvufa uvelike je zaobilažen i prešućivan. O to pitanje se spotakao i sam Henry Corbin, tvrdeći kako sufije priznaju da je Dvanaesti Imam bio duhovni pol (kutb – vrhovni evlija u jednom vremenu) svoga vremena, iza kojeg su iz pokoljenja u pokoljenje slijedili sufijski šejhovi, što pretpostavlja da je i Dvanaesti Imam ostavio ovaj svijet, prolazeći kroz kapije smrti.
Hazreti Mehdī je, po ovome, rođen u noći sudbinske odluke, 15. ša’bāna 255. godine, što odgovara petku 29. jula 869. godine po julijanskom kalendaru. Rođen je u vojnom logoru Samare, u kojem je pod strogom prismotrom držan i njegov djed Alī en-Nekī (10. Imam) oko dvadeset godina. I sam njegov otac Hasan (11. Imam) je u njemu rođen i prozvan el-Askerī upravo po tom logoru (mu’asker). Njegova majka bijaše bizantijska princeza Narcis, u čemu će šiijski ezoterici, između ostalog, prepoznati iniciranje kršćanstva u islam. Rodoslovlje njene majke ide unazad do Šem’ūna (Simon Petar), prema tradiciji duhovnog nasljednika Īsā’a pejgambera, a.s. Jedno veličanstveno svjedočanstvo, kojim se iscrtava hagiografija te plemenite djeve i njen susret s Jedanaestim Imamom, bilježi veliki šiijski teolog ranog perioda Ibn Bābūjeh. U njemu čitamo kako je Narcisa još dok živješe na bizantskom dvoru, u viziji darovanoj od Allaha, bila upoznata sa svojim budućim suprugom, Jedanaestim Imamom. Njen susret sa Bešārom, izaslanikom 10. Imama, Ali en-Nekija, na jednom od bagdadskih dokova, gdje pristaju trgovci robljem sa svojim brodovima, odista izravno dira u srce. Svaki detalj koji je prethodio spajanju Hasana Askerija i bizantske djeve Narcise bijaše rezultat stroge Allahove odredbe.
U petak, 8. rebī’ul-evvela, što odgovara 1. januaru 873. godine po julijanskom kalendaru, nasilnom smrću napušta ovaj svijet 11. Imam, Hasan Askerī. Od tog trenutka 12. Imam iščezava pogledima puka, i tako nastupa njegova tzv. mala zakrivenost (el-gajbetus-sugrā). Ona će trajati 70. lunarnih godina u koje vrijeme će Imam biti u vezi sa svojim sljedbenicima, posredstvom četverice zastupnika ili mandatara (es-sefīr). Prvog od njih, Ebū Amr Usmān ibn Se’īd el-Umrija, postavio je još 11. Imam. Njegovim nasljednikom biva imenovan sin njegov, Ebū Dža’fer Muhammed ibn Usmān. Treći zastupnik bijaše Ebul-Kāsim el-Husejn ibn Rūh, dok povjerenje Imamova zastupništva nakon njega preuzima Ebul-Hasan Alī ibn Muhammed es-Semurī. Njihovim posredništvom izvjestan broj Imamovih vjernih sljedbenika je čak bio i doveden u njegovo prisustvo. No, smrću posljednjeg zastupnika, sredinom ša‘bāna 329. godine nastupa tzv. velika okultacija ili potpuno zakrivanje (el-gajbetul-kubrā/et-tāmme).
Upitali su es-Semurija, dok je bio na samrtnoj postelji, o njegovu nasljedniku, a on je rekao: Lillāhi emrun Huve bāliguh – „Od sada stvar pripada samo Allahu.“ Od tada on apsolutno biva zakriven od pogleda ljudskih očiju, što će reći da u Zakrivenosti čeka čas sudbinske odluke svoga veličanstvenoga povratka i uspostave čistog islama, razotkrivajući unutarnje smislove Objave i vraćajući islamu njegovu slavu i moć. Njime će biti uspostavljen počelni poredak svih stvari, po čemu je i oslovljen kao el-Kā’im (Uskrsitelj) ili el-Kā’im bis-sejf, onaj koji se sa sabljom u ruci diže. Ta sablja je, ustvari, simbol njegove moći, pred kojom mu niko neće kadar biti stati na put. Ustvari, ona nije drugo doli tajanstvena zbīlja one iste sablje njegova pradjeda hazreti Alije, r.a.
No, šta je razlog njegove zakrivenosti? U šiijskoj literaturi čitamo kako je to, između ostalog, hzr. Mehdijev strah za vlastiti život. Njegovi očevi (preci) tome nisu potrebovali, jer on će se pojaviti sa sabljom, boreći se protiv onih koji mu se suprotstave. Uostalom, iza njih, bilo da budu ubijeni ili umru, ostajao je nasljednik, dočim hzr. Mehdija niko ne može zamijeniti. Ipak, u suštini, on je zakriven jer su ga ljudi sami sebi zaklonili, bivajući nesposobni prepoznati ga i spoznati. Prema korpusu šiijskih hadisa još je i hzr. Alija nagovijestio njegovu Zakrivenost. El-Esbeg ibn Nubāte pripovijeda: „Došao sam Zapovjedniku vjernih, a.s., zatekavši ga kako zamišljen čeprka po zemlji, pa ga upitah: 'O Zapovjedniče vjernih, zašto tako zamišljen stružeš po zemlji? Imaš li kakve potebe prema njoj?', a on mi reče: 'Ne, tako mi Allaha, nemam potrebe za njom niti sam ikada za dunjalukom potrebovao, no razmišljah o potomku koji će se roditi od Jedanaestog od moga potomstva. To je el-Mehdī, koji će Zemlju ispuniti pravdom i pravičnošću kao što je ona prije toga bila ispunjena zulumom i nasiljem. Njemu pripada nedoumica (hajre) i zakrivenost (gajbe) u kojoj će neki zalutati, a neki biti upućeni.'“
S druge strane, ako se postavi pitanje otkud u islamu kojekakve zakrivenosti, odgovor na njega može biti protupitanje: „Zar Hidr, a.s., nije u svojevrsnoj zakrivenosti i zar mladići Pećine nisu bili u snu 309 lunarnih godina zakriveni od ostalih ljudi? Mehdī je u vremenu svoje Zakrivenosti naprosto poput Sunca iza oblaka. Ne vidimo ga, ali ipak grije. Kad će se ti oblaci razići samo Allah, dž.š., zna. Znan je samo dan i predznaci kojima će biti navješten njegov skori povratak. Prema Imamu Dža’feru es-Sādiku (6. Imam) pojavit će se na dan Āšūre, 10. muharrama, dan u kojem se za svakog poslanika vezuje neki od krupnih događaja, dan u kojem je šehidskom smrću pao Imam el-Husejn (3. Imam). Također se bilježi da je Imam el-Bākir (5. Imam) rekao: „Pred dolazak Mehdīja ukazat će se dva znaka koja se nisu pojavila još otkako je Ādem spušten na Zemlju: pomračenje Sunca sredinom mjeseca ramazana, a mjeseca krajem ramazana.“
u tesavvufskome nauku:
Jedan od vrlo bitnih iskaza u kojem se progovara o hzr. Mehdijevu identitetu, unutar tesavvufske tradicije, pronalazimo u djelu el-Javākīt vel-dževāhir čuvenog alima i sistematizatora tesavvufskih učenja eš-Ša’rānija (u. 1565. god.) gdje, kod govora o predznacima Sudnjeg dana, kaže sljedeće:
...Tad treba očekivati izlazak Mehdija, a.s. On je sin Imama Hasana el-Askerija. Rođen je u noći 15. ša’bāna 255. godine, i još uvijek je živ sve dok se ne susretne sa Īsāom, sinom Merjeminim, a.s., što će reći da njegova dob do danas, a danas je 958. godina, iznosi 706. godina. Ovako što kazao mi je šejh Hasan el-Irākī, sahranjen na brežuljku er-Rīš u Egiptu, kad se susreo s njim. Ove njegove riječi potvrdio je i naš šejh, moj sejjid, Ali el-Havvās, da im se Allah obojici smiluje!
Prema ovom iskazu, bar po pitanju identiteta, nadaje se kako između mutesavvifūnâ i šiija nema spora oko hzr. Mehdijeva identiteta. Međutim, dubljom analizom i uvidom u više izvora dolazi se do zaključka kako u teorijskome nauku tesavvufa ili sufizma stvari baš ne stoje crno-bijelo. Već sam šejh Ša’rānī, priznati autoritet, za potvrdu gornje tvrdnje poziva se i na Najvećega šejha, hazreti Muhjiddīn ibn Arebija, k.s. (u. 1240. god.), tj. na 366. poglavlje njegovog el-Futūhāta (Mekkanskih otkrovenja). Međutim, u štampanom izdanju Futūhāta, tiskanom prema autografu hzr. Ibn Arebija koji se čuva u Kon’ji, stoji kako će hzr. Mehdi biti potomak hazreti Hasana, brata hazreti Husejnova. Ipak, valja napomenuti kako je do danas sačuvan i drugi autograf istog djela, o kojem nas obavještava i sam hzr. Ibn Arebi. Verzija iz Kon’je rukopis je kojeg je Ibn Arebi, k.s., vlastoručno prepisao pred kraj svoga života, i u kojem su neke stvari izbačene a neke dodate u odnosu na tu prvu verziju.
Bilo kako bilo, o njegovu identitetu ipak se govori i na drugačije načine, od toga da nije poznat, ili bar o tome nije uputno javno govoriti, do toga da se konkretne osobe lažno proglašavaju Mehdijem. Jedno takvo lažno proglašavanje 80-tih godina ovog stoljeća završilo je i krvoprolićem u samom Haremu Kabe gdje su saudijske vlasti "morale" zatražiti pomoć francuskih specijalaca (riječ je o jednom dramatičnom događaju koji znakovito pokazuje svu zbilju stanja muslimana u današnjem vremenu, primjedba H.Č.).
Da ima oprečnih stavova potvrđuje i primjer suvremenog nakšibendijskog šejha Nāzima el-Hakkānja koji uči kako je hzr. Mehdī Poslanikov, s.a.v.s., potomak u četrdesetoj generaciji, te kako je sada živ, ali ne među ljudima. Nalazi se u jednoj dubokoj pećini gdje ga čuvaju džinni. On i njegovih 99 halifa, kazuje šejh Nāzim, nalaze se u toj pećini negdje u pustinji Rub’ul-hālī na Arabijskome poluotoku. (Usp. The Sunday Times, The Coming of Mystery Imam al-Mahdi, Colombo, Sri Lanka, 18 Novembar, 1990). Inače, za šejha Nāzima poznato je kako uči o njegovu skorom dolasku, pa čak i definisanje određenih datuma.
Zaključak: vrijeme njegova pojavljivanja
Božiji Poslanik, a.s., najavio je tek predznake njegova pojavljivanja na Zemlji. Drugim riječima, nije govorio o datumima. Ipak, u tom smislu posebnu pažnju zaokuplja hadis u kojem stoji:
Ako moj ummet bude dobar, daće mu se jedan dan, a ako bude iskvaren, daće mu se pola dana.
Šejh Ša’rānī kaže kako se u hadisu pod danom misli na period od 1000 godina, tj. koliko vrijedi jedan dan kodRabba (Gospodara), kako nas o tome, uostalom, obavještava uzvišeni Allah u Kur’anu (sura el-Hadž, 47.). Taj dan, kako kaže šejh Ša’rānī, treba računati od preseljenja na ahiret posljednjeg među pravednim halifama, tj. smrti hazreti Alije. Nadalje, u hadisu se misli kako će u tom tisućljeću islam, tj. Njegov Šerijat biti u snazi, nakon čega dolazi period stagnacije i pada (u njegovoj pojavnoj snazi). E u tom vaktu, kaže imam Ša’rānī, treba iščekivati dolazak hazreti Mehdija.
Po ovome, mi već odavno živimo u vremenu kad s pravom možemo očekivati njegov dolazak. Povijest jeste pokazala kako muslimani širom svijeta od 17. stoljeća gube dominantnu ulogu u svjetskim zbivanjima, počevši od političke i vojne ne/moći pa sve do jedne opće civilizacijske stagnacije. Hazreti Ša’rānijevo tumačenja hadisa pokazalo se tačnim.
Međutim, ni sam Božiji Poslanik, a.s., kao ni kasniji autoriteti u tesavvufu, poput npr. hzr. Ša’rānija, ili još više, Najvećega šejha, Muhjiddīn ibn Arebija, k.s., nisu govorili o datumima hzr. Mehdijeva dolaska. Istina je da se može dopustiti naslućivanje blizine kraja svijeta, što je uostalom bilo i prije 14 vijekova kad se na Zemlji rodio Pečat svih vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je sam svoj dolazak učinio jednim od predzanaka Sudnjeg dana, po čemu je ta blizina ipak relativan pojam. No ukoliko je odista blizu, u smislu blizine koju može da doživi jedna ili par generacija, postavlja se pitanje da li to daje za pravo eksplicitna govora o nadolazećem kraju? Upravo proglašavanje ahiri-zemāna (zadnjega vremena) ključni je argument kojim neki derviški redovi, bolje reći derviške zajednice nekih derviških redova, pravdaju masovno populariziranje ne više tesavvufskoga nauka već pristupanja u tarikat kao posebna načina približavanja dragom Bogu, što podrazumjeva i preuzimanje određenih obaveza.
Bilo kako bilo, evidentno je kako se muslimani na globalnome planu sve više suočavaju s problemom gubljenja i zaborava vlastitog identiteta, koji, kazali smo, polahko se topi još od 17. stoljeća. U takvoj jednoj svekolikoj smetenosti uvijek su bile popularne ideje mesijanizma, danas sve više i jednog političkog mesijanizma. Niko ne spori kako će hazreti Mehdī taj identitet i snagu islama obnoviti u punini, no ipak ne daje nam za pravo da globalno klonemo u duhovnu letargiju uzdajući se isključivo u takva nadanja i iščekivanja, apsolutno ignorišući sadašnjost i dati trenutak u kojem živimo.
Izvori
1) Corbin, Henry, Islam u Iranu (preveo dr. Rešid Hafizović), Sarajevo, Bemust, 2001.
2) Ibn ‘Arabī, Muhyi-d-dīn Muhammad ibn ‘Alī at-Tā’ī, al-Futūhātu-l-makkiyya, Bayrūt, Dāru ihyā’i-t-turāti-l-‘arabī, 1418/1998.
3) Aš-Ša‘rānī, ‘Abdu-l-Wahhāb, al-Yawāqīt wal-ğawāhir fī bayān ‘aqā'idi-l-akābir, Bayrūt, Dāru-l-kutubi-l-‘ilmiyya, 1419/1998.
4) At-Tūsī, Abū Ğa‘far Muhammad ibnu-l-Hasan, Kitābu-l-Ġayba, Qum, Mu’assasatu-l-ma‘ārifi-l-islāmiyya, 1417.h.
5) The Sunday Times (Colombo, Sri Lanka), 18. Novembar, 1990.