Moje novorođenče – bez ušiju

Kategorija

Napomena
Priređeno usmeno predanje

“A srce Musaove majke prazno postade...”

(Kur’an, sura Kazivanje, ajet 10.)

 

“Mogu li vidjeti svoju bebu?”, upitala je sretna mati. Kada je zamotak s bebom predat u ruke matere, ona otkri deku. Zapanji se. Doktor je skrenuo pogled ka prozoru. Dijete nije imalo ušiju.

          Vremenom, uvidjelo se da dijete nema ama baš nikakvih problema sa sluhom. Jedino je izgled otkrivao nedostatak.

          Kada je dijete jednoga dana dotrčalo kući iz škole, svo uplakano, uzdahnula je. Znala je da će njegov život biti satkan od djelića slomljenoga srca. “Jedan momak, veliki, nazvao me je nakazom!”

          Odrastalo je polahko. Zaista, posta nevjerovatno zgodno. Razvilo je urođeni talenat za književnost. “Možeš se normalno družiti s drugom mladeži”, ohrabrivala bi majka toplinom srca.

          Otac je konstantno održavao kontakte s različitim doktorima: “Zar se ništa ne može uraditi?!” Doktor odgovori: “Pa, ako bi se našao par izvanjskoga dijela ušiju, mogao bih ih zašiti.” Tako poče potraga za donatorom ušiju.

          Prošle su dvije godine. Tada: “Ideš u bolnicu. Mati i ja nađosmo osobu koja će ti podariti izvanjski dio ušiju. Ali se ne može saznati ko je ta osoba”, reče otac.

          Operacija bijaše uspješna. Problemi djeteta rođenoga bez ušiju postaše stvar prošlosti – talenat se pretvorio u genijalnost, simpatije školskih kolega pretvoriše se u oduševljenost, dobar napredak u obrazovanju posta nizom školskih uspjeha. Kasnije je došlo vjenčanje i zaposlenje u diplomatiji.

          Dijete je konstantno govorilo ocu: “Ali, moram saznati ko je donator. Gle šta sve uspjeh. Moram se toj osobi zahvaliti!” Otac bi uvijek odgovarao: “To nije izvodljivo. Znaš da je jedan od dogovora bio da se ime darovatelja nikada ne sazna.”

          Godine uspješno skrivaše tajnu. Ali dođe i taj dan ... možda jedan od najtegobnijih za dijete. Stajao je s ocem iza majke. Otac polahko priđe i nježno skloni dugu, smeđu, kosu s majčinoga lica, i otkri ... majka nije imala ušiju!

          Očeve riječi koje izgovori tada, lekcija su svima nama: “Majka reče da joj je drago što se nikada nije ošišala”, šapnu, “i niko majku ne smatraše manje ljepom, zar ne?”

Istinska ljepota nije u izvanjskome izgledu, već u srcu.

Istinsko blago ne leži u onome što se može vidjeti, već u onome što je skriveno.

Istinska ljubav nije u onome što se javno uradi, već u onome što je urađeno da se ne sazna.

 

* * *

Kroz Svijet Ovaj, sav pun boli,

samo jednom proć’ ćeš – pa izvoli!

 

Ljubaznost kadgod možeš hvali

dobro djelo čini – ne budali!

 

Onom’ koga kakva tuga mori,

pomozi dok te smrt ne gori.

 

Ne odgađaj jer je zapisano -

istu priliku dva puta ne dobivamo.

 * * *

“Majčinska ljubav je jedinstvena – niti se može objasniti niti se može naučiti.”

(hazreti Lukman, alejhisselam)

 

“Suza iz majčinoga oka može smekšati i raznježiti i najtvrdokornije srce.”

(Muhammed Ikbal)

 

“Ako budem lišen majčine ljubavi, izgubit ću mentalnu uravnoteženost.”

(perzijski pjesnik Firdusi)

 

“Bez ljubavi majke, dom je kao groblje.”

(mogulski imperator Alamgir)