O Samiru Begleroviću (u povodu druge godišnjice od njegova preseljenja na ahiret)

Prvo da se zahvalim dragom Allahu što mi je podario blagodat bliskog druženja sa rahmetli Samirom. Godinama smo bili bliski poput rođene braće i iz toga mi ostale mnogobrojne najljepše uspomene i vrijedne pouke. Njih je toliko da bi mi trebalo mnogo više vremena i mnogo riječi da bi mogao makar ukratko opisati samo dio njih.

Haris Čengić sa Samirom Beglerovićem u Medini 2007. godine

Zbog toga je samo to o čemu ovom prilikom mogu nešto kazati jeste ono o čemu smo razgovarali u vezi poznatog djela Ebu Hamida El Gazalija Ihjā ulumuddin (oživljenje vjerskih nauka). Samir mi je tad rekao da je Ihjā svojevrsni Compendium, dakle sveobuhvatna kolekcija islamskih pouka i mudrosti koju svaki hatib može koristiti da priprema džumansku hutbu.

Tako sam preko Samira shvatio da svakoj knjizi, svakom izvoru neke nauke, treba dati njen Ihjā, treba je oživiti da ne bi bila samo mrtvo slovo na papiru.

Sjetio sam se i toga da Muhammed, alejhisselam, nije čitao ni svojom rukom pisao nijednu knjigu prije objave i da je tako primio Kur'an, nestvoreni govor dragog Allaha, potpuno čist od nekog saznanja koje potiče od bilo kog drugog, od bilo čega što sasvim i izvorno ne potiče jedino od dragog Allaha.

Muhammed, alejhisselam, je Kur'an dobivao i pamtio napamet, ali je odmah sve primljene ajete lično živio svojim životom, pa tako mnogi smatraju Muhammeda, alejhisselam, ''živim Kur'anom''.

Razmišljao sam i o tome da, koliko znam, svi ajeti Kur'ana pri čijem učenju je Sunnet učiniti sedždu kažu da se učini sedžda i da nam to pokazuje da je Muhammed, alejhisselam, odmah i bez čekanja izvršavao sve ono što su mu primljeni ajeti naređivali i da je tako i bio ''živi Kur'an''.

Samir mi je, prema tome, sevep da vidim da svako treba htjeti svom življenju dati Ihjā, da svako treba htjeti da živi po Kur'anu i Sunnetu. Tako svako treba moliti dragog Allaha da mu podari da u svemu bude muhsin, odnosno da u svemu ima ihsan, što znači da uvijek misli, govori i radi, kao da vidi dragog Allaha, jer ako mi ne vidimo Njega On zasigurno vidi nas.     

U ovom smislu svako treba moliti dragog Allaha da mu u srce spusti dobro kojim je On zadovoljan, da mu podari da svojim srcem osjeća i vidi (Kur'an nam kaže da nevjernicima oči nisu slijepe već su im slijepa srca u grudima) onako kako je On, dragi Allah, zadovoljan i da mu to dobro iz srca ide u misli, riječi i djela, pa da misli, govori i radi onako kako je dragi Allah zadovoljan.

Samir mi je, na kraju da kažem i to, sevep da shvatim da svako treba nastojati da svojim ''udžbenicima'', svojoj nauci u kojoj se školuje i koja mu je struka, da njihov Ihjā, odnosno da, za ljubav dragog Allaha, uči svoju nauku i radi u svojoj struci tako kao da vidi dragog Allaha.  

Tako pokušavam da, koliko mogu, prenosim kazivanja o Muhammedu, alejhisselam, i o drugim Božjim poslanicima i vjerovjesnicima i da pišem o mojim razmišljanjim o ekonomiji u svjetlu svjedočenja dragog Allaha.

U tom smislu pokušavamo, i moja malenkost i mi, bliski prijatelji našeg rahmetli Samira, da održavamo i ažuriramo web stranicu Znaci.com koju je on zamislio da bude po sadržaju slična časopisu Islamska misao i koju tako želimo shvatati kao njegov emanet i kao njegov svojevrsni duhovni vakuf.