Put ka jednome novome razmišljanju

1. Najveći izazov za čovječanstvo

Deklaracija Parlamenta svjetskih religija utjelovljuje najveća nastojanja čovječanstva. Stoga sam uvjeren da će nam ona ukazati na jedan novi put ka jednome novome razmišljanju koje će imati svoju vrijednost u dvadeset i prvome stoljeću a i nadalje.

Najveći izazov za čovječanstvo

Kakav učinak imaju moći, koje koristonosno upotrebljavamo od vremena industrijske revolucije, tek nam je u zadnje vrijeme postalo jasno. On može biti uspoređen sa silovitim korakom, predstavljenim paradigmom pripitomljavanje životinja za život u kućama te sistematski razvitak raznih vrsta bilja u periodu od deset hiljada godina, u kojem je agrikulturna revolucija kroz period od hiljade godina praćena jednom postupnom promjenom svakodnevnoga života i mišljenja čovjeka. Nasuprot tome, temeljne promjene, koje je sobom donijela industrijalizacija, ne obuhvataju svijet u vremenskome prostoru od dvadeset stoljeća i promjene u načinu mišljenja. Takav učinak polučit će ekološku katastrofu koja će sličnost samoj sebi tražiti u prošlosti. Tome još treba dodati da čovječanstvo konstantno razvija sve djelotvornija sredstva za masovno uništavanje.

Kakav učinak imaju moći, koje koristonosno upotrebljavamo od vremena industrijske revolucije, tek nam je u zadnje vrijeme postalo jasno. On može biti uspoređen sa silovitim korakom, predstavljenim paradigmom pripitomljavanje životinja za život u kućama te sistematski razvitak raznih vrsta bilja u periodu od deset hiljada godina, u kojem je agrikulturna revolucija kroz period od hiljade godina praćena jednom postupnom promjenom svakodnevnoga života i mišljenja čovjeka. Nasuprot tome, temeljne promjene, koje je sobom donijela industrijalizacija, ne obuhvataju svijet u vremenskome prostoru od dvadeset stoljeća i promjene u načinu mišljenja. Takav učinak polučit će ekološku katastrofu koja će sličnost samoj sebi tražiti u prošlosti. Tome još treba dodati da čovječanstvo konstantno razvija sve djelotvornija sredstva za masovno uništavanje.

Revolucijom informacijskoga sistema i njoj paralelnoga ubrzanja ritma života nalazimo se možda pred jednim još većim izazovom s kojim se čovječanstvo mora suočiti. Time se postavlja pitanje koje vrijednosti naše duhovne tradicije i naš Ethos još posjeduju kada se zna da su sve naše potrebe zatvorene u prošlosti njihovih življenja.

Ukoliko želimo preživjeti nastupajuće promjene moramo razviti novi način razmišljanja koji se kreće oko zajedničkih stvari i povezanosti između naroda, kultura i religijā, gdje se različitosti respektiraju. Taj novi način razmišljanja mora oformiti novu viziju koja će afirmirati naše zajedničke osnove i na njima se razvijati dalje. Ovo mišljenje ne smije od nas zahtijevati da se odreknemo našega vlastitoga kulturnoga izvora već svaki taj izvor ono mora priznati onakvim kakav on jeste. Samo ukoliko razvijemo ovakvo mišljenje bit ćemo u mogućnosti sa sobom i sa svijetom u miru da živimo. Ukoliko ovaj novi put želi imati uspjeh tada on mora biti utemeljen na našoj zajedničkoj prošlosti i unutar okvira dosadašnjega iskustva čovječanstva. Pojmove jednakost, tolerancija i zajedništvo trebamo ponovo otkriti i dalje promicati. Moramo pronaći kvalitet toga puta s kojim bismo drugoga s poštovanjem slušali, sve kao jedno motrili i svakome njeno/njegovo pravo davali. Ovo je također područje u kojemu naše duhovne tradicije mogu imati značajnu ulogu.

Ekolozi su jedinstveni u tome da za globalnu jednakost čovječanstva moraju biti ravnomjerno razmotrene sve znavstvene i ekološke potrebe. Moramo se ujediniti da cilj, kojega tvore stvari koje se tiču svih nas, kao što je ukidanje siromaštva, snabdijevanje energijom i pitkom vodom i potpunim ukidanjem konflikta, nikako ne smije biti doveden u pitanje. Industrijalci, naprimjer, moraju izmjeniti metode proizvodnje. Naredna komponenta globalne jednakosti bila bi pomoć zemljama u razvoju, transfer ekološki sigurne tehnologije i pomoć pri njenome rukovanju. Ubuduće nije moguće međuovisnost različitih regija ignorirati. Stojimo pred nužnošću traganja za zajedničkim osnovama na kojima može biti građen naš zajednički napor.

Odatle proizilazi perspektiva naše najvažnije i najznačajnije strategije. Model brzoga znavstvenoga razvoja sa svim svojim zagađenjem okoliša i pratećim otuđenjem čovjeka mora uzmaći pred jednom novom paradigmom koja će istodobno paziti na potrebe i čovječanstva i okoliša. Izvedba ovakvoga modela koji usklađuje potrebe okoliša sa tehnološkim razvojem jedan je od ključnih zadataka današnjice.

Naše stoljeće je obilježeno sistemom masovnih komunikacija, jednom ubrzanom industrijalizacijom te novim zahtjevima koji moraju biti rješeni, stoljeće u kojemu je naša planeta i svo njeno stanovništvo izloženo jednome nepojmljivome pritisku. Zbog toga je važno da svaka naša radnja bude unaprijed procijenjena. Promjene koje smjeraju obuhvatiti naš cijeli svijet ne dozvoljavaju postojanje bilo kakvoga izuzetoga otoka. Mjesta ima samo za onoga koji prepoznaje da svi mi zavisimo jedni od drugih da stoga trebamo zajednički djelovati i time poboljšati vlastitu sudbinu. Ovo je ishodište potrage za slobodom.

2. Svi ljudi su ovisni jedni o drugima

Obično se kao osnov slobode smatra pravda. No, šta pravda ustvari znači? Jedina definicija glasi - čovjek mora ćutati svakoga jednakim, prema svakome jednako se ophoditi a one što su različiti kao različite (prihvatiti). U osnovi pravda zavisi od toga kako istost i različitost definiramo. Sve dok se jaz između sebe i drugoga, između ja i ti, javlja kao zajedničko ishodište postojat će nepravda i konflikt. Korijen svake oprečnosti, svakoga polariziranja, svakoga konflikta leži u rascjepu između subjekta i objekta. Sloboda počiva na jednome dinamičnome stanovištu nasuprotne povezanosti u kojoj je predstava sebe i tebe toliko duboka da se svaka osoba preko kulturološki i ideološki polučene različitosti jedna s drugom identificira i jedna drugu nadopunjava.

Izjašnjenje ka Svjetskome Ethosu koji je Parlament svjetskih religija jednoglasno donio utjelovljava jedan esencijalni pokušaj premostivanja razlika. Jedno od ishodišta je formulirano kao davanje doprinosa svih bivanju Svjetskoga Ethosa čime će se provalija između subjekta i objekta vremenom savladati. Ovo se može prihvatiti kao zajednička osnova svih religijskih tradicija i kao bit ljudskoga vjerovanja.

Svjetski Ethos bi treba sadržati jedan supstancijalni zadatak koji bi bio svima zajednički. Ali on ne treba težiti formiranju jednake vizije kod svakoga ili poništenju naših različitosti nekim dekretom. On treba postići jedinstvo unutar različitosti. U našemu vremenu globalizacije može samo jedan istinoljubljiv sveobuhvatni Ethos imati trajnu vrijednost.

Ono što je sadržano u zadatku Parlamenta daje povod optimizmu. Želim svakome sreću da na osnovu skice koju je napravio Parlament svojim radom svima nama utaba put u budućnost.