Kategorija
Kako je već nastupila posljednja trećina mjeseca ramazana, i kako se polahko rastajemo s našim najodabranijim mjesecom ramazanom, lijepo bi bilo još tjesnije se družiti s hazreti Pejgamberom, Muhammedom, alejhisselam.
Iz toga razloga, ne bi bilo loše podijeliti jedno iskustvo, jedno kazivanje, ponovno hazreti pira Abdul Kadira Gejlanija, u kojemu središnje mjesto zauzima želja jednoga iskrenoga Allahovoga roba za viđenjem hazreti Muhammeda, alejhisselam.
Abdurrahman ibn Habīb el-Hārisī el-Basrī prenosi od Seida ibn Sa‘da ibn Ebu Tajjiba Kurza ibn Vebra el-Hārisīja, Allah mu se smilovao, koji bijaše jedan od ebdala (visoki stupanj evlija, Božijih prijatelja), slijedeće kazivanje.
Dođe mi jednom jedan brat iz Šama, dade mi hediju (dar) i reče mi:
“Prihvati ovu hediju od mene, o Kurza, jer je riječ o jednoj izuzetno lijepoj hediji.”
Rekoh mu:
“Brate moj, a ko je tebi dao tu hediju?”
On mi odgovori:
“Dao mi je Ibrahim et-Tejmī, da mu se uzvišeni Allah smiluje.”
Ja ga ponovo upitah:
“A jesi li ti pitao Ibrahima ko je njemu dao taj dar?”
“Jašta sam. Ispričao mi je slijedeću priču.”
Sjedih jednom okrenut prema kibli (u smjeru Kabe u Mekki). Učio sam tehlil (lā ilāhe illallāh), tespih (subhānallāh) i tahmid (elhamdulillāh), kad mi priđe nakav čovjek. Nazva mi selam i sjede s moje desne strane.
U svome životu nisam vidjeo ljepšega čovjeka, ljepše odjevenoga, ljepše namirisanoga niti bjeljega. Rekoh mu:
“O Abdullahu (Božiji robe), ko si ti, odakle dolaziš i šta si ti?”
On mi odgovori:
“Ja sam Hidr. Dođoh ti selam nazvati jer te volim u ime uzvišenoga Allaha. Imam jedan dar koji ti želim dati.”
“Reci mi tu hediju, o čemu se radi?”, upitah.
Hazreti Hidr, alejhisselam, reče mi:
“Prouči prije nego li izađe Sunce i rasprostre se po Zemlji, i prije nego li zađe (znači jutrom i večerom), suru ‘Elhamdulillahi Rabbil Alemin’ (Fatiha) sedam puta, onda suru ‘Kul e‘uzu bi Rabbin-nas’ (Nas) sedam puta, potom ‘Kul e‘uzu bi Rabbil felek’ (Felek) sedam puta, zatim suru ‘Kul Huvallahu Ehad’ (Ihlas) sedam puta i suru ‘Kul ja ejjuhel kafirun’ (Kafirun) sedam puta te Ajetul kursiju (Allahu la ilahe illa Hu, dvije stotine pedeset i peti ajet sure Bekara) sedam puta, onda reci ‘Subhānallāhi vel hamdulillāhi ve lā ilāhe illallāh vallāhu ekber’ sedam puta.
Nakon toga zatraži oprost od Allaha za sebe, za svoje roditelje, za sve vjernike i vjernice sedam puta, te taj istigfar (traženje oprosta) završi učeći ovu dovu sedam puta:
أللَّهُمَّ رَبِّ افْعَلْ بِي وَ بِهِمْ عَاجِلاً وَ آجِلاً فيِ الدِّينِ وَ الدُّنْياَ وَ الآخِرَةِ ماَ أنتَ لَهُ أهْل، وَ لاَ تَفْعَلْ بِناَ ياَ مَوْلاَناَ ماَ نَحْنُ لَهُ أهْل، إنَّكَ غَفوُرٌ حَليِمٌ جَواَدٌ كَريِمٌ بَرٌّ رَؤوُفٌ رَحيِمٌ.
‘Allāhumme Rabbi‘fal bī ve bihim ‘ādžilen ve ādžilen fid-dīni ved-dunjā vel āhireti mā Ente lehu ehl, ve lā tef‘al binā, jā Mevlānā, mā nahnu lehu ehl, inneke Gafūrun Halīmun Dževādun Kerīmun Berrun Reūfun Rahīmun’
Dobro pazi, nemoj da to stalno učiš jutrom i večeri jer mi je onaj što mi podari ovu hediju rekao:
‘Ovo prouči samo jednom u svome životu!’ ”
Upitah ga:
“Volio bih da mi kažeš, ko ti je podario ovu hediju?”
Odgovori mi:
“Dao mi je hazreti Muhammed, alejhisselam.”
Tada upitah hazreti Hidra, alejhisselam:
“Poduči me nečemu što kada izgovorim desit će se da vidim Vjesnika, alejhisselam, u svome snu i da ga upitam da li ti je on, alejhisselam, dao ovaj dar?”
Reče mi:
“Zar mi ne vjeruješ?”
Odgovorih:
“Vjerujem, ali bih volio to čuti od Allahovoga Poslanika, alejhisselam.”
“Ako želiš vidjeti Vjesnika, alejhisselam, u snu, e, nakon što klanjaš akšam-namaz, ustani i klanjaj (nafile) sve do jacije ali nemoj (između tih nafila) progovoriti s bilo kim od ljudi. A taj namaz koji budeš klanjao, predaji selam na svaka dva rekata i na svakome uči suru ‘Elham’ (Fatihu) jednom, ‘Kul Huvallahu’ (Ihlas) sedam puta, a potom klanjaj jaciju-namaz u džematu i ni sa kim ne pričaj sve dok ne stigneš kući.
Onda klanjaj vitre, a pred spavanje klanjaj dva rekata nafile, učeći na svakome rekatu suru ‘Elham’ jednom i ‘Kul Huvallahu’ sedam puta.
Kada završiš namaz učini sedždu i sedam puta prouči na sedždi ‘Estagfirullah’ i sedam puta ‘Subhānallāhi vel hamdulillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber ve lā havle ve lā kuvvete illā billāhil ‘Alijjil ‘Azīm’.
Potom podigni glavu sa sedžde, ispravi se na sjedenju, podigni ruke i reci:
ياَ حَيُّ ياَ قَيُّومُ، ياَ ذاَ الْجَلاَلِ وَ الإكْراَمِ، ياَ إلَهَ الأوَّليِنَ وَ الآخِريِنَ، ياَ رَحْمَنَ الدُّنْياَ وَ الآخِرَةِ وَ رَحيِمَهُماَ، ياَ رَبِّ ياَ رَبِّ ياَ رَبِّ، ياَ الله ياَ الله ياَ الله
(Jā Hajju jā Kajjūmu, jā zel dželāi vel ikrām, jā Ilāhel evvelīne vel āhirīne, jā Rahmāned-dunjā vel āhireti ve rahīmehumā, jā Rabbi, jā Rabbi, jā Rabbi, jā Allāh, jā Allāh, jā Allāh)
Potom ustani i učini dovu kao maloprije, potom opet učini sedždu i uči istu dovu, a onda podigni glavu.
Nakon toga lezi i zaspi okrenut prema kibli a dok ne zaspeš donosi salavate na hazreti Muhammeda, alejhisselam, sve dok te ne ophrva san.”
Ponovno ga upitah:
“Volio bih da mi kažeš od koga si čuo za ovu dovu?”
“Je li mi to ne vjeruješ?”, upita me.
“Tako mi Onoga koji je Muhammeda, alejhisselam, poslao s Istinom kao vjesnika, nije da ti ne vjerujem”, rekoh.
Hazreti Hidr, alejhisselam, reče:
“Bio sam s Muhammedom, alejhisselam, kada je poučavan ovoj dovi. Bī mu objavljena a ja bijah sa njim. Tako je naučih od Onoga od koga je i on sâm naučio.”
“Reci mi, kakav je sevap (nagrada) za učenje ove dove?”
Hazreti Hidr, alejhisselam, reče:
“Upitaj hazreti Muhammeda, alejhisselam, kada ga sretneš (vidiš) koliki je sevap.”
Kada je hazreti Ibrahim et-Tejmī odmah narednu noć uradio kako ga hazreti Hidr, alejhisselam, poduči doživio je nešto nevjerovatno i vrlo lijepo.