Kategorija
Belkisa, mudra kraljica od Sābe, duhovno je zavoljela hazreti Sulejman-pejgambera, alejhisselam. Ali mudre riječi koje izviraše iz samoga središta njenoga srca koje govoriše o predaji pred Božijom milosti koja joj se odasla, Božijom moći koja pred njom najednom bljesnu i Božijom ljubavi spuštenom na nježnim krilima hudhuda, podanici nisu prepoznali.
Kada čovjek voli ženu, i obratno, iako se već uvjerio u njenu ljubav, iako je osjeća, želi i svoje srce smiriti jer čovjek je takav, nekada riječi nisu dovoljne, srce ište i da vidi predivne darove oko sebe.
Zato je i hazreti Ibrahim (Abraham), alejhisselam, rekao:
A kada Ibrahim reče:
“Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljuješ!” –
On reče:
“Zar ne vjeruješ?” –
“Vjerujem” – odgovori on –
“ali bih da mi se srce smiri.”
(Kur’an, Krava, 260.)
Tako i hazreti Belkisa želeći se uvjeriti da je stvarno riječ o Božijoj milosti odaslanoj joj preko hazreti Sulejman-pajgambera posla hazreti Sulejmanu dar; dar koji je ustvari bio test kojim želješe kušati mudrost i dovitljivost tog u to vrijeme najvećega i najodanijega Božijega roba, neka je na njega mir.
Podarila mu je dvanaest dječaka punih ženstvenosti. Oknila im je ruke, počešljala ih i obukla u svilu. Naredi im da kada se budu hazreti Sulejman-pejgamberu i njegovoj sviti obraćali da koriste za sebe ženski rod.
Podarila mu je i dvanaest grubih djevojaka. Obrijala im je glave tako da se uopće kosa vidjela nije. Ogrnu ih i obuće im sandale. Reče im:
“Kada vam se bude Sulejman obraćao pravo mu govorite!”
Poslala je hazreti Sulejmanu najljepše mirise, misk i amber, te nekoliko redova svile.
Poslala mu je i dvanaest horosanskih deva, ne zna se koja više davaše mlijeka.
Posla mu i dva bisera. Jedan bijaše probušen i to ga je tako probušila da sav bī unutra izbušen kanalima. Drugi biser poslala mu je neprobušen.
Poslala mu je i čašu koja bijaše prazna.
Sa svim tim darovima poslala je jednu ženu. Dade joj u zadatak da dobro upamti sve vezano za hazreti Sulejmana, alejhisselam, i njegov govor, kako bi ju je obavijestila nakon povratka.
Potom im svima reče:
“Pred njim svi stojte, ne sjedajte dok vam ne naredi! Ako je silnik neće vam narediti da sjednete. Obradovat će ga bogatstvo i neće ništa reći o nama.
A ako je blag, učen, znalac, naredit će vam da sjednete.”
Naredi ženi da kaže hazreti Sulejmanu da u onaj probušeni biser uvuće konac i izvuće ga na drugi kraj ali bez pomoći ljudi i džinna.
Naredi joj i da mu kaže da probuši onaj drugi biser bez željeza, ali i bez pomoći ljudi ili džinna.
Trebao je i da izdvoji, da prepozna, dječake od djevojaka.
Naredi joj i da mu kaže da čašu napuni obilnom vodom koja nije ni sa Zemlje ni sa neba.
Pored svega ovoga posla mu i pismo u kojemu ga upita o hiljadu vrata znanja.
Tako njeni izaslanici odoše s darovima i stigoše do hazreti Sulejman-pejgambera, alejhisselam. Pred njega staviše sve darove. Ustadoše na noge i ne htjedoše potom sjesti.
A mubarek hazreti Sulejman, alejhisselam, samo ih pogleda kratko, ne pomaknuvši ni ruke ni noge. Mrdnuo nije, niti je bilo kakvu radost pokazao. Izaslanici ništa nisu mogli preopoznati ni na njegovome mubarek licu niti u govoru.
Potom hazreti Sulejman-pejgamber podiže glavu, pogleda u izaslanike i reče:
“Uistinu je silni i veličanstveni Allah uzdigao nebesa a Zemlju prostrijeo, pa ko hoće stoji, a ko hoće sjedi.” Tako im dozvoli da sjednu.
Izaslanica priđe hazreti Sulejmanu i predade mu bisere. Reče mu:
“Belkisa ti poručuje da kroz ovaj probušeni biser provućeš konac da izađe na njegovu drugu stranu ali bez pomoći niti ljudi niti džinna.
I reče ti da ovaj drugi biser probušiš ali bez željeza, i bez pomoći niti ljudi niti džinna.”
Potom mu primače i onu praznu čašu i reče:
“Belkisa ti poručuje da napuniš ovu čašu obilnom vodom koja nije ni sa nebesa ni sa Zemlje.”
Na kraju približi svitu i reče:
“Belkisa ti poručuje da razdvojiš dječake od djevojaka.”
Nakon toga hazreti Sulejman-pejgamber, alejhisselam, okupi sve svoje podanike. Okupiše se oko njega. Hazreti Sulejman izvadi dva bisera i upita:
“Ko će mi pomoći da provučem konac kroz ovaj biser i da izvučem na njegovu drugu stranu?”
Javi se jedan crv koji živješe u djetelini, u vlažnoj zemlji, a to bijaše glista:
“Kralju, ako ti to uradim hoćeš li mi omogućiti da mi opskrba od sada bude u vlažnoj zemlji?”
Hazreti Sulejman-pejgamber, alejhisselam, odgovori:
“Hoću!”
Tako joj za glavu zakačiše konac. Glista uđe u biser i ne prođe dugo a pojavi se s koncem na drugoj strani bisera. Hazreti Sulejman zamoli dragoga Boga i opskrba joj bī podarena u vlažnoj zemlji.
Potom hazreti Sulejman upita:
“Ko će mi pomoći da ovaj drugi neprobušeni biser probušim ali bez upotrebe žejeza?”
Tada se javi drugi crv. Bio je to crv potkornjak. Reče:
“Kralju, hoćeš li mi onda omogućiti da mi opskrba bude u drvetu?”
Hazreti Sulejman, aljehisselam, odgovori:
“Ako Bog da, imat ćeš to.”
Potkornjak poče bušiti biser i ne prođe dugo probuši ga i izađe s druge strane. I opskrba mu bī data u drvetu.
Potom hazreti Sulejman-pejgamber naredi da mu se dovedu njegovi plemeniti arapski konji. Naredi im da trče koliko god to mogu. Konji galopiraše koliko god su mogli, umoriše se i počeše obilno znojiti. Hazreti Sulejman-pejgamber, alejhisselam, taj njihov znoj iscijedi u čašu i tako je do vrha napuni obilnom vodom koja nije ni sa nebesa ni sa Zemlje.
Na kraju, Sulejman-pejgamber naredi svim izaslanicima da uzmu abdest.
Djevojke počeše vodu izljevati na svoje dlanove. Jedna od njih uze vodu svojom lijevom šakom i nastavi abdestiti lijevu podlakticu, pa isto uradi i sa desnom rukom. Tako prepoznaše da je riječ o djevojci te, jednu po jednu, iz cijele svite izvedoše dvanaest djevojaka.
Tako su prepoznali i dječake, oni su prvo abdestili svoju desnu ruku pa potom i lijevu te ih, tako, hazreti Sulejman-pejgamber, alejhisselam, izdvoji svih dvanaest iz svite.
Na kraju Sulejman-pejgamber napisa Belkisi pismo i u njemu joj odgovori na pitanje o hiljadu vrata znanja. To će za nas ostati tajna.
Tako se sve to desilo. Već smo jednom spominjali hazreti Mevlanu, Dželaluddina Rumija. Pa zanimljivo je, šta bi on rekao, kako je to izgledalo kada je Belkisa poslala dar jednom takvom Božijemu iskrenome robu?