Vjerni svjedok

 

Odmah po odlasku meleka, Muhammed, s.a.v.s. je požurio kući i, prestravljen i sav oznojen, zatražio od svoje voljene žene Hatidže da ga pokrije. Legao je gledajući u nju. Nakon što je došao sebi, objasnio joj je šta je vidio i čuo. Ona ga je uvjerila u svoje pouzdanje u njega, i da Allah, dž.š. ne bi nikada dozvolio da mu se desi neka strašna stvar. Da li su ovo ispovjedi varalice? Da li bi varalice priznale da su, kada bi ih Allahov melek suočio sa Porukom od Najuzvišenijeg, bili prestrašeni, prestra­vljeni i preznojeni i trčali kući njihovim ženama? Svaki kritičar može vidjeti da takve reakcije i ispovjed potječu od jednog poštenog, iskrenog čovjeka, čovjeka od istine - 'EL ­EMIN' - 'Pošteni', 'Pouzdani', 'Povjerljivi' (kako su ga njegovi sugrađani i svi koji su ga poznavali, već mnogo puta osvjedočeni u njegovu čestitost, oduvijek nazivali).

U naredne dvadeset i tri godine njegovog poslaničkog života, riječi su 'STAVLJANE U NJEGOVA USTA' a on ih je izgovarao. One su imale neizbrisiv uticaj na njegovo srce i um. I, kako je obim Časnih Spisa (Kur'ana Časnog) rastao, to je bivao pisan na palminom lišću, na životinjskim kožama i plećkama; i u srcima njegovih vjernih učenika (pamtili su ih napamet). Prije njegove smrti, ove riječi su poredane redosljedom kakav mi danas nalazimo u Kur'anu časnom.

Riječi (Objava) su u stvari stavljene u njegova usta, tačno onako kako je predskazano u proročanstvu, kao što smo već naveli u diskusiji: 'I STAVIĆU SVOJE RIJEČi U NJEGOVA USTA. ' (Ponovljeni zakon, 18:18)

Nepismeni poslanik

 

Muhammedovo, s.a.v.s. iskustvo u pećini Hira, na brdu Džebelun-nur (Planina svjetlosti), i njegovo reagovanje na prvu Objavu je tačno ispunjenje drugog biblijskog proročanstva.

U knjizi Izaija, po­glavlje 29. stih 12, čitamo: 'KNJIGA (el Kitab, el Kur'an, čitanje, recitiranje) KOJA SE DAJE ČOVJEKU KOJI NE UMIJE DA ČITA ('en nebijjil-umijj' - što znači: 'vjerovjesnika koji ne zna da čita i piše' – vidi Kur'an, 7:158) GOVOREĆI, ČITAJ OVO, JA TE MOLIM (riječi 'ja te molim' se ne nalaze u hebrejskim manuskriptima - uspo­redi sa rimo-katoličkim 'Douay Version' i takođe sa 'Revised Standard Versions') I  ON REČE - JA NISAM UČEN (riječi 'ja nisam učen' su tačan prijevod riječi 'ma ene bi kari'in' tj., ja ne znam čitati ni pisati; a to su riječi koje je Muhammed, s.a.v.s. dva puta ponovio 'Svetom Duhu'(?) - meleku Džibrilu, kada mu je komandovao: 'Ikre - čitaj'). Dopustite mi da citiram stih, bez prekida, kako stoji u 'King James Version' ili u 'Autoriziranoj verziji', kako je popularnije poznata: 'ILI KAO KNJIGA KOJA SE DAJE ČOVJEKU KOJI JE NEPISMEN, GOVOREĆI: ČITAJ OVO, JA TE MOLIM, A ON ODGOVORI: JA NISAM UČEN'; ili po hrva­tskom prijevodu Biblije: 'A dade li se kome ko ne zna čitati govoreći: Čitaj to! - On će odvratiti: Ne znam čitati (Izaija 29:12).

Treba uočiti da nije bilo arapske Biblije u šestom vijeku kršćanske ere, kada je živio Muhammed, s.a.v.s. i propovijedao! Osim toga, on je bio potpuno nepismen i neobrazovan. Ni jedno ljudsko biće ga nije podučilo ni riječi. Njegov učitelj je bio Stvoritelj:

 ­

'Ve ma jentiku ‘anil-heva.

'On ne govori po hiru svome.

­In huve illa vahjun juha,

To je samo Objava koja mu se obznanjuje,

‘allemehu šedidul-kuva'.

uči ga jedan ogromne snage'.

(Kur'an, 53:3-5)

Bez ikakve ljudske poduke, on je natjerao mudrace da se stide".

Važna opomena

 

"Vidite", rekao sam svešteniku, "kako proročanstvo pokriva Muhammeda, s.a.v.s. kao rukavica. Ne moramo rastezati proročanstva, kako bismo opravdali njihovo ispunjenje kod Muhammeda, s.a.v.s.".

Sveštenik je odgovorio: "Sva vaša izlaganja dobro zvuče, ali su ona bez ishoda, radi toga što mi kršćani imamo Isusa Krista 'otjelovljenog boga', koji nas je oslobodio robovanja grijehu"!

Upitao sam: "Nije važno??! ... Bog nije tako mislio. On se potrudio da se Njegove opomene zabilježe. Bog je znao da će biti ljudi, kao što ste vi, koji će lakoumno, veselo otpisati Njegove riječi, zato se On koristio, u Pon. Zakon, 18:19, strašnom opomenom: 'A ne bude li tko poslušao Mojih riječi, što ih prorok bude govorio u Moje ime, taj će odgovarati preda Mnom'. Zar vas ovo ne prestravljuje? Sve­mogući Bog prijeti osvetom! Mi crkavamo od straha kada nam zaprijeti kakav propalica, a vi ne strahujete od Božje opomene?! ... Čudo nad čudima! ... U Ponovljenom zakonu, poglavlje 18, stih 19, imamo daljnje ispunjenje proročanstva o Muhammedu, s.a.v.s.! Uočite riječi: '... MOJIH RIJEČI, ŠTO IH PROROK BUDE GOVORIO U MOJE IME'. U čije ime govori Muhammed, s.a.v.s."? Otvorio sam Kur'an Časni, prijevod Jusuf Alija, 114. poglavlje - "su­retun-nas" ili "ljudski rod" - poslednje poglavlje, i pokazao mu formulu na vrhu poglavlja: "Bismillahir-rahmanir-rahim", a što ima značenje: "U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG". I svako poglavlje unazad 113, 112, 111, 110... je imalo istu formulu i isto značenje na svakoj strani radi toga što je kraj svih sureta kratak i svaki zauzima otprilike jednu stranicu.

"A šta je proročanstvo zahtijevalo: '... KOJE ĆE ON GOVORITI U MOJE IME'?! A u čije ime govori Muhammed, s.a.v.s.? 'U IME ALLAHA MILOSTIVOG, SAMILOSNOG'. Proročanstvo se ispunjava u Muhammedu, s.a.v.s. DOSLOVCE! Svako poglavlje Časnog Kur'ana, izuzev devetog (što ne znači da je deveto poglavlje izuzetak jer je ista formula sadržana unutar teksta poglavlja – samo što nije navedena na početku), počinje formulom: 'Bismillahir-rahmanir-rahim' - 'U IME ALLAHA MILOSTIVOG, SAMILOSNOG'. Musliman započinje svaki ispra­van posao ovom časnom formulom. Ali kršćani započinju sa: 'U ime oca, sina i duha svetog'... (kršćanski teolozi su nemarni čak i u imenu Boga. Radi toga Što 'Bog' nije ime, i 'otac', takođe, nije ime. Koje je Njegovo ime? Vidi 'Muhummed - the Natural Successor to Christ' od istog autora, može se dobiti besplatno). Vezano za Deuteronom (Ponovljeni zakon), poglavlje 18, dao sam VIŠE OD 15 RAZLOGA zašto se ovo proročanstvo odnosi na Muhammeda, s.a.v.s., a NE na Isusa.

Krstitelj protivurječi Isusu

 

 

U Novom zavjetu, više puta, nalazimo da su Jevreji očekivali ispunjenje proročanstva 'JEDAN KAO MOJSIJE' (­vidi Jovan, 1:19-25). Kada je Isus tvrdio da je vjerovjesnik (Mesija) poslan Jevrejima, Jevreji su se pošli zapitkivati, a gdje je Ilija? Jevreji su imali paralelno proročanstvo, da prije dolaska Mesije, Ilija mora doći u svom drugom dolasku. Isus je potvrdio ovo jevrejsko uvjerenje: '...ON IM ODVRATI: BEZ SUMNJE, ILIJA IMA DOĆI I SVE POSTAVITI OPET NA SVOJE MJESTO. ALI VAM KAŽEM DA JE ILIJA VEĆ DOŠAO, SAMO GA ONI NE POZNADOŠE, NEGO POSTUPIŠE SA NJIM KAKO IM SE PROHTJELO. TAKO ĆE I SIN ČOVJEČIJI MORATI OD NJIH MNOGO TRPJETI'. (Matej, 17:11-13) Prema Novom zavjetu, Jevreji nisu bili ti koji bi progutali riječi bilo kojeg mogućeg Mesije. U svom istraživanju prošli su kroz izuzetne poteškoće, kako bi pronašli svog pravog Mesiju. A ovo potvrđuje Ivanovo jevanđelje: 'A OVO JE IVANOVO SVJEDOČANSTVO, KAD MU ŽIDOVI IZ JERUZALEMA POSLAŠE SVEĆENIKE I LEVITE DA GA UPITAJU: TKO SI TI? ON PRIZNADE, NE ZANIJEKA; PRIZNADE: JA NISAM MESIJA'. (Ivan, 1:19,20) (Ovo je jedino bilo prirodno, jer ne mogu postojati dvojica Mesija u isto vrijeme jer su Jevreji očekivali jednog Mesiju a ne dvojicu. Ako je Isus bio Krist, onda Ilija nije mogao biti Krist) 'DAKLE, ŠTO ­UPITAŠE GA: JESI LI ILIJA? NISAM, ODGOVORI." (Ivan, 1:21) (Ovdje Ivan Krstitelj protivrječi Isusu! Isus kaže da je Ivan 'Ilija', a Ivan negira ono što mu je Isus pripisao. Jedan od dvojice (Isus ili Ivan), Bože oprosti, definitivno ne govori istinu. Na osnovu ličnog Isusovog svjedočanstva, Ivan Krstitelj je bio jedan od najvećih izraelskih poslanika: 'ZAISTA, KAŽEM VAM, IZMEĐU ROĐENIH OD ŽENA NIJE USTAO VEĆI OD IVANA KRSTITELJA.' (Matej, 11:11) Mi muslimani znamo Ivana Krstitelja kao hazreti Jahja, a.s.. Mi ga poštujemo kao stvarnog Allahovog Poslanika. Časni prorok Isus je nama poznat kao Isa, a.s. koji je, također, cijenjen kao najmoćniji Poslanik poslan od Svemogućeg. Kako mi muslimani možemo pripisati laži bilo kojem od njih? Mi ostavljamo ovaj problem, između Isusa i Ivana, kršćanima da ga razriješe, jer njihovi 'sveti spisi' su puni neslaganja, koje oni objašnjavaju kao 'nejasne Isusove izreke' (vidi "Times" magazin, decembar 30. 1974, članak 'How true is the Bible?' - 'Koliko je istinita Biblija?'; piši za besplatnu kopiju '50000 Errors in the Bible' - '50000 grešaka u Bibliji' - reprodukcija iz kršćanskog magazina "AWAKE!", SEPTEMBAR 8, 1957.). Mi muslimani smo, zaista, zainteresovani za posljednje pitanje postavljeno Ivanu Krstitelju od strane jevrejske elite: 'JE SI LI (OČEKIVANI) PROROK? NE, ODVRATI'. (Ivan 1:21)

Tri pitanja

 

Molim vas da uočite tri različita i odvojena pitanja, a na koja je on dao tri naglašena 'NE' kao odgovore. Da rekapituliram:

1)    Jesi li ti Krist?

2)    Jesi li ti Ilija?

3)    Jesi li ti Prorok?

Ali učeni ljudi kršćanstva nekako ovdje vide implicitno samo dva pitanja. Da bi učinili dvostruko jasnim da su Jevreji definitivno imali TRI posebna proročanstva u svojim glavama, kada su ispitivali Jovana Krstitelja, pročitajmo prigovore Jevreja u stihovima kako slijede: 'ZAPITAŠE GA DALJE: ZAŠTO TI ONDA KRSTIŠ, AKO TI NISI:

1)    KRIST

2)    NI ILIJA            

3)    NI PROROK? (Ivan, 1:25)

Jevreji su očekivali ispunjenje TRI posebna proročanstva: jedan - dolazak KRISTA; dva - dolazak ILIJE; i tri - dolazak TOG PROROKA.

"Taj Prorok"

 

Ako pogledamo bilo koju Bibliju koja je skladna ili ima unakrsne reference, tada ćemo naći na marginama, gdje se javljaju riječi 'prorok' ili 'taj prorok' u Ivan, 1:25, da se ove riječi odnose na proročanstvo iz Ponovljeni zakon, 18:15 i 18. A da je 'taj prorok', 'prorok kao Mojsije' - 'KAO ŠTO SI TI' upravo Muhammed, s.a.v.s. a ne Isus prethodno smo dokazali poraznim dokazima!

Mi muslimani ne negiramo da je Isus bio 'Mesija' ('Mesija' - riječ koja je prevedena kao 'Krist'). Mi ne osporavamo 'hiljadu i jedno proročanstvo' čiju mnogobrojnost kršćani potvrđuju u Starom zavjetu, predskazujući dolazak Mesije. Ono što mi kažemo jeste da se Deuteronom (Ponovljeni zakon), 18:18 NE odnosi na Isusa Krista, nego je to eksplicitno proročanstvo o časnom Poslaniku Muhammedu, SallAllahu alejhi ve selem!"

Sveštenik se učtivo rastao sa mnom, rekavši da je to bila veoma interesantna diskusija i da bi on želio da dođem jednog dana i obratim se njegovoj kongregaciji s istom temom. Dekada i po je prošla, a ja još uvijek čekam na tu privilegiju. Vjerujem da je sveštenik bio iskren kada je to ponudio, ali predrasude teško umiru, a ko bi želio da izgubi svoje ovce?

Otrovni test

 

Kristovim jaganjcima kažem: "Zašto ne primijenite taj otrovni test, koji je sam Gospodar želio da primijenite, na bilo kojeg pretendenta na proročanstvo"? On je rekao: "POZNAĆETE IH PO NJIHOVIM RODOVIMA. ZAR SE S TRNJA BERE GROŽĐE, ILI S DRAČA SMOKVE? TAKO SVAKO DOBRO STABLO RAĐA DOBRIM RODOM. SVAKO STABLO AKO NE RAĐA DOBRIM RODOM, SIJEČE SE I BACA U OGANJ. DAKLE: PREPOZNAT ĆETE IH PO NJIHO­VIM RODOVIMA". (Matej, 7:16-20) Zašto se bojite primjeniti ovaj test na Muhammedova, s.a.v.s. učenja? Naći ćete u poslednjoj Božijoj Objavi - Časnom Kur'anu - istinsko ispunjenje učenja Mojsija i Isusa, šta će svijetu donijeti prijeko potrebni mir i sreću. "AKO BI ČOVJEK KAO MUHAMMED PREUZEO ZAPO­VJEDNIŠTVO MODERNOG SVIJETA, ON BI USPIO U RAZRI­JEŠENJU NJEGOVIH PROBLEMA I DONIO MU PRIJEKO POTREBNI MIR I SREĆU." (George Bernard Shaw)

Najveći!

 

U nedjeljniku "TIME" od 15. jula 1974., prenesena je selekcija mišljenja raznih historičara, pisaca, vojnih ličnosti, poslovnih ljudi i drugih, na temu: "Ko su bili historijski velike vođe?". Neki su rekli da je to bio Hitler; drugi su rekli; - Gandi, Buda, Lincoln i slično. Ali, Jules Masserman, SAD psihoanalitičar, ispravno postavlja stvari dajući korektne krite­rije, na osnovu kojih prosuđuje. On je rekao: "Vođe moraju ispuniti tri funkcije:

 ­

1) Osigurati dobrobit vođenih,

2) Osigurati socijalnu organizaciju u kojoj se ljudi osjećaju relativno sigurnim,

3) Osigurati ih određenim brojem uvjerenja".

S gornja tri kriterija, on je pretražio historiju i analizirao Hitlera, Pastera, Cezara, Mozesa, Konfučija i mnoge druge, i konačno zaključio: "LJUDI KAO ŠTO SU PASTER I SALK SU VOĐE U PRVOM SMISLU. LJUDI KAO GANDI I KONFUČIJE, S JEDNE STRA­NE, I ALEKSANDAR, CEZAR I HITLER, S DRUGE STRANE, SU VOĐE U DRUGOM I MOŽDA TREĆEM SMISLU. ISUS I BUDA SPADAJU SAMO U TREĆU KATEGORIJU. MOŽDA JE NAJVEĆI VOĐA SVIH VREMENA BIO MUHAMMED, KOJI JE KOMBINACIJA SVE TRI FUNKCIJE. U MANJEM OBIMU MOJSIJE JE URADIO ISTO".

U skladu s objektivnim kriterijima postavljenim od profesora Čikaškog univerziteta, za kojeg vjerujem da je Jevrej, ISUS I BUDA su izvan slike "velikih vođa čovje­čanstva", ali čudnom koincidencijom grupira Mojsija i Muhammeda zajedno, dajući time daljnju težinu argumentu da ISUS nije kao MOJSIJE, ali je MUHAMMED kao MOJ­SIJE (Pon. zakon, 18:18. "KAO ŠTO SI TI" - Kao MOJSIJE)!

U zaključku, završavam s navodom kršćanskog časnika, komentatora Biblije, slijedeći navod njegovog Gospo­dara: "KONAČNI KRITERIJ ISTINSKOG PROROKA JE MORA­LNI KARAKTER NJEGOVIH UČENJA." (prof. Dummelow); "PREPOZNAĆETE IH PO NJIHOVIM RODOVIMA." (Isus Krist)

Dođi da rezonujemo zajedno

 

Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi, i nama i vama zajedničke: da se nikome, osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo"! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani"!

                                                                                                       (Kur'an, 3:64)

 

"SLJEDBENICI KNJIGE" je respektabilan naziv dat Jevrejima i Kršćanima u Časnom Kur'anu. Muslimanu je ovdje naređeno da pozove: "O sljedbenici Knjige, o učeni ljudi, o ljudi koji tvrdite da ste primili Božansku Objavu, Časne spise; hajde da se sakupimo oko zajedničke platforme - "da se nikom osim Allahu ne klanjamo", radi toga što NIKO, OSIM ALLAHA, nije vrijedan molitve, a ne radi: "...JER JA, JAHVE BOG TVOJ, BOG SAM LJUBOMORAN. KAŽNJAVAM GRIJEHE OTACA ONIH KOJI ME MRZE NA DJECI DO TREĆEG I ČETRVTOG KORIJENA." (Izlazak, 20:5); nego zato što je ON NAŠ GOSPODAR I ONAJ KOJI BDIJE NAD NAMA, NAŠ HRANITELJ I SKRBNIK, JEDINI DOSTOJAN SVAKE HVALE, MOLITVE I ODANOSTI. Ukratko, Jevreji i Kršćani bi se složili sa sva tri prijedloga, sadržana u Kur'anskom Ajetu. U stvarnosti oni to ne rade. Pored doktrinarnih propusta o jedinstvenosti Jednog Istinitog Boga (Allaha, subhanehu ve te'ala), tu je i pitanje posvećivanja sveštenstva (među Jevrejima je bilo takođe nasljedno) - kao da bi obično ljudsko biće, coen ili papa ili sveštenik ili brahman mogao polagati pravo na superiornost, bez obzira na to koliki je stepen njegove učenosti i čistote života, ili bi mogao stajati između čovjeka i Boga, u nekom specijalnom smislu.

 

Islam ne priznaje sveštenstvo!

Islamska vjera nam je ovdje data u orahovoj ljusci:

Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; Mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."

(Kur'an, 2:136)

Položaj muslimana je jasan. Musliman ne tvrdi da ima religiju samo za sebe. Islam nije sekta ili etnička religija. Po tom shvatanju sve Objavljene religije su jedna, jer je Istina jedna. TO JE RELIGIJA KOJU SU PROPOVJEDALI SVI RANIJI POSLANICI (vidi Časni Kur'an, 42:13). To je bila Istina naučavana svim inspirisanim Knjigama. U biti to je svjesnost Božanske Volje i Plana i radosno potčinjavanje toj Volji i Planu. AKO IKO ŽELI DRUGU RELIGIJU OSIM NJE, ON JE PRITVORAN PREMA SVOJOJ VLASTITOJ PRIRODI, KAO ŠTO JE PRITVORAN PREMA BOŽIJOJ VOLJI I PLANU. Takav ne može očekivati uputu, jer on namjerno odbacuje tu uputu.