Kategorija
1. Uvod
Riječ terenski rad zvuči kao zemljani rad. To je način kolektiranja podataka većine istraživača. Oni idu tamo gdje su ljudi da bi ih studirali i provodili vrijeme s njima, na njihovoj teritoriji, u njihovim školama, igralištima, istaknutim mjestima i kućama.
Ovo su mjesta gdje subjekti rade uobičajene poslove i prirodne okolnosti koje istraživač želi studirati. Kako vrijeme protiče odnos sa subjektima postaje manje formalan.
Istraživač treba povećati stepen komfornosti subjekata, procjenjujući ih kroz priču o čemu oni normalno pričaju, eventualno, da bi imali povjerenja u istraživača.
Na jedan način, istraživači se uključuje u svijet subjekata, a istovremeno bivaju svjesni svoga zadatka. Pažljivo čuvaju snimke ili bilješke događanja. Pokušavaju učiti od subjekata, dok nije nužno da ih imitiraju. Mogu participirati i u drugim aktivnostima, ali sa određenim ograničenjima i ne nadmeću se za prestiž ili status. Uče kako subjekti misle, ali oni ne misle kao subjekti. Empatetični su i reflektivni.
Da bi se postigao kvalitetan terenski rad, nužno je uspostavljanje relacija, bilo da se radi o metodi opservacije, intervjua ili istraživanja dokumenata. Kod intervjua istraživač često posjećuje svoje subjekte, ponakad ih intervjuiše po nekoliko sati u njihovim kućama ili drugim mjestima, u kojima normalno provode svoje vrijeme. Također, intervjuiranje subjekata može predstavljati dodatak prikupljanju podataka opservacijom u prirodnim okolnostima subjekata.
Kada radi sa snimljenim i arhiviranim materijalom istraživač u terenskom radu razvija odnos sa čuvarom tih materijala i onima koji su ih kreirali. Ovaj odnos, također, dovodi tog čuvara i producenta materijala u studiju. Oni mogu voditi istraživača ka razumijevanju situacije pod kojom su ti materijali producirani.
2. Pristup
Prvi problem u pristupu terenskom radu je dobivanje dozvole za vođenje studije. Neki vrše prevaru čineći tajno istraživanje, kolektirajući podatke bez znanja njihovih subjekata. Mogu, npr., dobiti posao u školi ili upisati se kao student bez obznanjivanja školi šta imaju za cilj.
Premda neki ekselentni istraživači vrše tajno istraživanje, mi preporučujemo otvoreno: Učini svoja interesovanja poznatim i traži kooperaciju subjekata koje studiraš. Ispod svih prevara, ako je zabranjeno istraživanje, činjenje istraživanja otvorenim omogućuje pogodnosti realizacije istraživanja zbog samog duga prema bivstvovanju regularnim istraživačem. Zbog toga sloboda dolazi i idi kuda želiš. Ukoliko je istraživanje otvoreno, ono omogućuje bolje rangiranje ljudi u okruženju.
Vođenje istraživanja je ponekad teško, npr., istraživač u ulozi učitelja nema dobru poziciju intervjuisanja učenika jer ne postoji sigurnost u iskrenost rečenih pogleda, tjelesnih kazni, rezultata IQ testa... Otvoreni pristup koji smo spomenuli najviše se koristi u istraživanju i on nema neki poseban termin. Može se nazvati «kooperativni stil». Neki istraživači kritikuju ovaj metod.
Drugi istraživači, poput feminista, propagiraju manje hijerarhijski odnos između intervjuera i informanta, ponakad ga i prave, pa čak i autorstvo (Reiniharz, 1992.). Kooperativni stil ima svoje porijeklo u antropologiji. Vremenom, ponekad, istraživači ove tradicije koriste skriveni metod, i to u onim situacijama kada nije moguć otvoreni pristup. Etnometodolozi, s druge strane, koriste «Confrontational» pristup.
Kada odlučimo šta ćemo raditi, postavlja se pitanje kako dobiti dozvolu. Postoji više načina. Koji ćeš odabrati, ovisi ko si, šta želiš studirati i šta se nadaš da ćeš izvršiti. Kao ilustraciju navedimo da si zainteresovan da izvršiš opservacionu studiju u lokalnoj elementarnoj školi. (Pristup koji ovdje razjašnjavamo je generalan i ne odnosi se samo na škole.)
Dva školska sistema nisu potpuno jednako organizovana. Većina ih imaju specifične procedure dok odobre istraživaču njegove prohtjeve. Ukoliko je odgovor negativan, prvi korak jeste pronalaženje nečega vezanog za hijerarhiju i ulogu u partikularnom školskom sistemu. Pitaj ljude, profesore, prijatelje, ili nekoga drugoga ko poznaje školski sistem za savjet. Konsultuj više ljudi ukoliko su adekvatni za odgovor.
Također, možeš zvati sekretara škole. Ne moraš reći da ga zoveš zbog dozvole za istraživanje. Ako se, pak, odlučiš za taj korak, pitaj: «Kako bih mogao dobiti odobrenje za istraživanje?»
Pri preliminarnom istraživanju ne budi zainteresovan za saznanje samo o formalnom sistemu već i o neformalnom. Traži tipove, imena sistema koja su otvorena i od koristi. Ukoliko dobiješ dobar savjet, nazovi ili otiđi kod osobe i diskutiraj s njom o tom problemu, te poslušaj njeno mišljenje.
Možeš biti poslan direktoru škole, jer obično oni odlučuju o ovakvim stvarima ili imaju vrlo važnu ulogu pri odlučivanju. Razgovori sa učiteljima i drugima koji su obuhvaćeni tvojim planom nužan su korak u dobivanju odobrenja. Odobrenje u većini slučajeva ne dobiva se iz centralnog ofisa bez konsultacije sa drugima.
Čak ako bi dobio odobrenje iz centralnog ofisa bez konsultacije nižih, moraš se susretati s nižima u hijerarhiji i tražiti njihovu podršku. Oni ti mogu čak lagati i sabotirati te.
Kvalitativni istraživači se nalaze u jedinstvenoj poziciji kada je odgovor negativan. Za mnoge subjekte samo istraživanje znači kontrolirani eksperiment ili izvještajno istraživanje. Ovakva percepcija može uzrokovati razne probleme ali i pogodnosti.
Lijepo je izbjeći specifične odgovore poput tutorstva studenata ili kontrole školskog osoblja tvog kretanja i vremena. Školski radnici vaše prve razgovore o istraživanju smatraju preliminarnim djelom vašeg istraživanja i smatraju da će to biti objavljeno u vašem doktoratu ili drugoj publikaciji.
Vrlo bitna je i pozicija istraživača da ne bi trabao isticati svoju visinu, ali niti da laže. Ako bi bio upitan treba reći istinu, ali onda kada je to moguće.
Postoje i druge prepreke valjanom pristupu. Neki ljudi koriste svoje prijatelje u školskom sistemu kako bi ometali istraživanje.
Idući kroz formalnu proceduru, neki zahtjevi birokratskih sistema mogu biti dugi (vremenski) i frustrirajući. Tipično, znaju proći sedmice ako ne i mjeseci između aplikacije i odobrenja. Kada se istraživač odluči na ovu formalnu proceduru, mora imati orijentaciju vremena. Mora procijeniti koliko bi mogao čekati odgovor, šta će biti ako on bude negativan i na kraju, kad je u svakom slučaju obavezan, započeti istraživanje.
Vrlo je važno na početku svake studije izgraditi čvrstu kooperaciju između istraživača i subjekta. Istraživač na samom početku biva izložen raznim pitanjima. Slijedi lista uobičajenih pitanja i prijedloga kako odgovoriti:
- What are you actually going to do (Šta ćeš, ustvari, uraditi)? Generalno pravilo u odgovaranju na sva pitanja jeste biti «častan». Ne laži i ne budi suviše specifičan i dug u svojim eksplanacijama. Ne koristi se mnogo istraživačkim žargonom, jer tako možeš uplašiti i odvratiti ljude. Možeš početi sljedećim riječima: «Ono što želim raditi jeste participant opservacija. U to spada posjećivanje vašeg razreda nekoliko puta sedmično. Želim razumjeti šta znači biti učitelj.» Ako si prinuđen da budeš više specifičan, pokušaj biti koristan, ali objasni da će ono što namjeravaš raditi ići tempom kako ti (subjekt) omogućiš. U svojoj eksplanaciji naglasi da želiš od njih učiti, a ne da ih štitiš.
- Will you be disruptive (Da li ćeš ometati)? Ovo je uobičajeno pitanje školskog osoblja. Oni se boje da si tu da ometaš njihovu rutinu i posao. Važno je da ublažiš ovaj strah. Objasni im kako je važno da ne budeš optruzivan i da ne ometaš njihove svakodnevne poslove. Do uspjeha je rad bez disrupcije.
- What are you going to do with your findings (Šta ćeš uraditi sa svojim otkrićima)? Mnogi se boje publikacije u negativnom smislu za njih ili korištenja informacija dobivenih istraživanjem u političke svrhe. Objasni svojim subjektima o namjerama i reci im da nećeš spominjati pojedinačna imena i da možeš promijeniti ili izostaviti ime škole koju si istraživao. Ako nisi siguran kako ćeš publicirati svoj rad objasni subjektima da ćeš o tome napraviti plan zajedno s njima.
- Why us (Zašto baš mi)? Ljudi se često pitaju zašto baš njih ili njihovu organizaciju istražuješ. Ako si čuo pozitivne stvari o njima reci im ih. Kaži im ako su oni uspješni učitelji, učitelji sa iskustvom i kako se zanimljive stvari dešavaju u njihovoj školi. Važno je naglasiti da se tvoja studija ne odnosi na pojedinačne ljude ili organizacije već općenito na obrazovanje i njegovo unapređenje.
- What will we get out of this (Šta mi imamo od toga)? Mnogi od školskog osoblja očekuju «nešto» zauzvrat ukoliko dopuste istraživanje. Moraš odlučiti šta ćeš dati. Neki očekuju povratnu informaciju nakon onog što si otkrio; neki tezu ili publikaciju; neki susret s tobom nakon kompletiranja istraživanja. Neki, naravno, ne žele ništa. Ne obećavaj mnogo - susret ili generalno, sažetak istrage, nikako dug raport. Izbjegavaj da tvoji subjekti dođu do tvojih bilježaka. Ukoliko obećaš da ćeš im dati kompletan raport, tokom njegova pisanja mislićeš mnogo na njegove čitaoce. Obavezno svoje bilješke sakrij i ne govori subjektima da se moraš prisjetiti svake njihove riječi. Nikad ime nemoj obećati uvid u te bilješke.
Većina rečenog o samom pristupu studija najbolje pogoduje «participant observacijskoj» studiji i većina toga može se primijeniti i na druge tipove kvalitativnog istraživanja.
Postoje društva koja ne samo da dozvoljavaju istraživanje već imaju specijalne osobe zadužene za pružanje usluga istraživačima. Također, postoji i selekcija istraživača kojima se pruža usluga i selekcija materijala koji su dozvoljeni na uvid. Pokušaj biti od onih kojima se pruža usluga.
Kada vidiš negativan odgovor za odobrenje upotrijebi lukavstvo (tricky). Nudimo tri savjeta:
- Be persistent (Budi ustrajan) – Postoji razlika između ustrajnosti istraživača. Neki su marljiviji, više puta pokušavaju dobiti odobrenje itd.
- Be flexibile (Budi fleksibilan) – Ako tvoj prvi plan ili ideja ne bude prihvaćena, pokušaj kreirati novu.
- Be creative (Budi kreativan) – Često lideri vole nove ideje. Lijepo im je čak donijeti neke poklone ili praznične čestitke.
3. Prvi dani u radu
Dobio si odobrenje i spreman si da počneš punom brzinom. Prvi dani u radu mogu biti teški ako nemaš osjećaja za humor ili ako nisi pripremljen za greške.
Biti kvalitativni istraživač je poput učenja za bilo koju ulogu u društvu (učitelj, roditelj, umjetnik), ne samo da učiš tehničke aspekte već da imaš autentičnu ulogu nastavnika, roditelja itd. Posebne teškoće imaju novajlije. Oni se ne osjećaju komforno u ulozi istraživača. Nesigurni su da se tako etiketiraju. Smatraju da je nekomfornost sastavni dio ili vrsta njihova posla. Kao i kod drugih uloga, samom praksom on se osjeća sve više i više komfornijim.
Evo jednog primjera kako istraživač opisuje svoje prvo iskustvo u istraživanju i kako su prvi dani zbunjujući. On je odlučio promatrati koledž za inžinjere:
«Šetao sam i gledao sve te ljude. Sjeo sam dolje i činilo se da svi istovremeno govore. Učinilo mi se kao da nisam prisutan. Paničio sam. Da li se treba prisjetiti šta svaki od njh kaže, pitao sam se? Kada sam se počeo prisjećati, još gore sam se nervirao. Odlučio sam da sjednem i da pasivno promatram šta se dešava.»
Za vrijeme prvih dana na terenskom radu, počinješ izradu raporta i formiranje komfornih odnosa sa subjektima.
Često si zbunjen kada dolaziš do novih informacija. Mnogo je onoga što moraš učiti. Osjećaj nekompetentnosti se širi.
Evo nekih sugestija koje mogu pomoći da se manje osjećaš bolesnim u prvim danima istraživanja:
- Nemoj personalno shvatiti ono što se događa u terenskom radu. Ono kroz šta prolaziš tipični je dio istraživačkog procesa.
- Neka tvoje prvo posjećivanje bude takvo da te neko predstavi. To može biti direktor ili neko drugi. Potraži nekoga da olakša tvoj početak.
- Ne pokušavaj prvih dana učiniti suviše mnogo. Olakšaj sam sebi. Prvi dan se zadrži malo, sat ili manje. Mnogo je osoba i stvari koje se moraju studirati. Idi polahko. Nakon svake posjete moraš napraviti bilješke. Dugo zadržavanje može značiti da nećeš imati dovoljno vremena da sve upišeš.
- Budi relativno pasivan. Pokaži interesovanje i entuzijazam u to što ćeš učiti, ali ne postavljaj mnogo specifična pitanja posebno u području gdje može biti suprotstavljanja. Postavi pitanja koja će kreirati povoljne okolnosti za razgovor s tvojim subjektima.
- Budi prijateljski raspoložen. Nasmiji se i budi ljubazan. Reci «hallo» pri ulasku u halu. Prvih dana subjekti će pitati zašto si tamo. Odgovori im ono što si rekao i onome ko ti je odobrio, manje ili više pokušaj umanjiti eksplanacije. Tvoje ponašanje treba biti neuvredljivo (nonoffensive). Da bi bio dobar istraživač moraš vježbati ovo iskustvo. Prvi dani u radu predstavljaju prvi stepen u terenskom radu.
4. Nastavak opservacije
U kojem stepenu i na koje načine istraživač treba participirati u svojim aktivnostima pri istraživanju? Gold govori o spektru mogućih uloga opservatora.
Opservacije prvih dana nisu izrazite. Istraživač želi biti viđen, prihvaćen i da gaji nadu. Kako se odnosi između opservatora i subjekata razvijaju, tako i istraživač participira. Pretjerano učestvovanje (participation) može dovesti istraživača da bude tako uključen u aktivnosti subjekata da ispusti svoje prvobitne intencije.
Koliko istraživač treba biti uključen u aktivnostima subjekata treba se odrediti na osnovu pojedinačne studije. Oni koji se odluče za aktivnosti subjekata pred njih se postavlja dilema kako da učestvuju. Oni pitaju sami sebe: «Da li da radim ono što radi učitelj? Da li da radim ono što rade djeca?» Istraživač može osjećati da nijedan od ovih izbora nije valjan.
Koliko mnogo, s kim i kako ćeš učestvovati u radu sa subjektima ovisi kako se samo istraživanje razvija. Npr., ako je tvoj cilj saznati shvatanja razreda od strane studenata, možeš odabrati da učestvuješ sa studentima više nego sam nastavnik. Ukoliko se odlučiš provoditi mnogo vremena sa paricipantima vrlo je bitno da oni ne shvate da ih omalovažavaš. Sa učiteljem razvij strategiju participacije tako da studenti ne shvate da ih omalovažavaš.
Vidjeli smo da participacija ovisi o samom tebi, tvojoj vrijednosti i osobnosti.
Biti istraživač znači interalizirati ciljana istraživanja dok se prikupljaju podaci na terenu. Dok istražuješ ti istovremeno participiraš na razne načine. Smiješ se s njima i ponašaš se socijalno na razne načine. Čak im možeš pomoći da urade svoje obaveze. To radiš, ali uvijek za ciljeve svoga istraživanja. Neka tvoj primarni cilj bude prikupljanje podataka. Kako i šta radiš ovisi o cilju. Ako je to što radiš nevezano za informacije koje treba da prikupiš shvati to kao opasnost promašene uloge.
Ovo ne znači da bukvalno svaki minut moraš provesti u korist osnovnog cilja. Možeš čak otići s njima na piće ili film. Zajedničko gledanje filma ne daje mnogo podataka, ali takve aktivnosti mogu obogatiti raport i pružiti neke podatke koji mogu biti od koristi u budućnosti.
5. Terenski rad u drugim kulturama
S jedne strane, sva kvalitativna istraživanja se vrše u drugoj kulturi. Ali studije su raznovrsne i ovise o kategoriji ljudi koje istražuješ, jeziku, običajima i drugim aspektima svakodnevnog života. Tako mjesta koja istražuješ mogu da se radikalno razlikuju od sredine u kojoj si ti odrastao. Zbog toga mogu da se pojave neki partikularni problemi na terenskom radu.
Terenski rad u drugoj državi obično podrazumijava istraživanje u drugoj kulturi, dok u Americi čak u jednom gradu mogu se naći dramatične razlike u kulturama.
Postoje neka posebna razmišljanja koja treba imati na umu. Sve kulturalne grupe ne dijele srednju klasu američke definicije o istraživanju ili istraživaču.
Vrlo je važno znati kako tvoji subjekti tebe vide i pokušati smanjiti sve moguće probleme i nerazumijevanja. U očima subjekata istraživači su često viđeni kao socijalni radnici, extension workers ili čak špijuni. Ponekad ih vide korisnim. Vremenom postaje lakše da subjekti shvate da si došao napisati knjigu, a poslije da si istraživač.
U različitim kulturama postoje različiti načini komunikacije i međusobnih odnosa. Npr., individualni intervju sa strancem u tvojoj kulturi može biti normalna stvar dok u drugoj neprihvatljiva. Ukoliko ne poznaješ dovoljno kulturu koju istražuješ lahko može doći do pogrešnog raporta. Tvoj stil se mora adaptirati i biti u skladu sa običajima koje istražuješ.
6. Karakteristike istraživača i posebni problemi raporta
Pored kulturalne različitosti, veoma je bitno i shvatanje kako tvoje personalne karakteristike i status mogu uticati na odnose sa subjektima. Tebe subjekti ne vide samo kao istraživača, npr., mogu te vidjeti kao osobu srednje dobi, bijelca, razvedenu ženu i sl.
Možeš biti iz drugog dijela države i tvoj stil može biti drugačiji i vrlo upadljiv, npr., brzo pričanje. Ili tvoja seksualna orijentacija može biti drugačija od većine subjekata koje studiraš. Iz tih razloga možeš biti identificiran kao opasan, nevažan itd.
Kako te vide subjekti vrlo je bitno znati u momentima negativnih odnosa na terenskom radu. Govoreći o ovom problemima ne želimo dati neki kategoričan iskaz o efektu kada je istraživač žena koja studira muškarce, afrički amerikanac kada studira bijelce i sl.
Moraš dobro promisliti koju ulogu ćeš igrati ukoliko tvoji subjekti imaju o tebi posebno mišljenje. Npr., djeca mogu imati posebna gledanja na odrasle. Najbolji efekat odnosa s njima jeste «quasi-friend». Crtanje, smijanje, igranje i sl., omogućuje da se oslobode i da pred tobom pokažu svoju stvarnu prirodu.
Klasa i različit status, također, imaju uticaj na odnose u terenskom radu.
Premda ne možemo govoriti o svim karakteristikama istraživača i kako one utiču na raport, nekoliko njih je signifikantno. Jedna jeste rad istraživača. Neki istraživači govore o vrlo bliskim odnosima među ženama tako da one mogu jedne drugima otkriti intimne stvari koje ne bi otkrile muškarcima.
Boja kože i etnička pripadnost, također, imaju uticaj. Subjekti se osjećaju nekada manje nekada više komforno, a uzrok tome može biti boja kože i etnička pripadnost.
Boja kože, kulturni identitet ponakad olakšavaju, a ponekad kompliciraju, ali nekada i uklanjaju barijere istraživaču.
Kada je u pitanju karakteristika nesposobnosti (disability), također i ona može uzrokovati tenzije i pogrešno shvatanje (Goode, 1994.) Također, može se desiti da istraživač posjeduje neke nesposobnosti koje mogu biti uočljive subjektima i povod za poteškoće pri istraživanju.
Neki istraživači poput Hertza i Imbera su se dali istraživanju osoba od autoriteta i moći. Postoje posebne poteškoće pri istraživanju ovakvih osoba, npr., dobivanje odobrenja za istraživanje, zatim pisanje negativnih stvari o njima itd.
Ponekad je istraživanje olakšavajuće, npr., ukoliko ste istog roda ili podjednake starosne dobi sa subjektima. Navedene karakteristike ne znače da one uvijek predstavljaju probleme, već ih treba uzeti kao potencijalni uzrok poteškoća pri istraživanju.