Kategorija
EL-WEDĀ‘, EL-WEDĀ‘, EL-WEDĀ‘ – zbogom, zbogom, zbogom!
EL-FIRĀQ, EL-FIRĀQ, EL-FIRĀQ – rastanak, rastanak, rastanak!
Ovako se u dovi opraštamo. Ovako smo se oprostili i prije dva mjeseca od najdražeg nam gosta, mubarek mjeseca ramazana. No, uvjereni u Allahovu Milost koja je obasula Zemlju u noćima i danima njegovim, veseli smo dočekali ramazanski bajram. Tako su i ovi dani kurbanskoga bajrama dati da robovi Allahovi budu zahvalni na Njegovim blagodatima, i u tim danima da se raduju.
Ali, izgleda da ni jedan bajram ne može proći a da se negdje u svijetu ne čini veliki zulum i nepravda, ili da ljudi nisu izloženi nevoljama. I ovaj Bajram dočekujemo u tome znaku.
Međutim, nadu u milost Allahovu ne treba nikada gubiti. Kaže Uzvišeni u Kur’anu da nadu u milost Allahovu gube samo oni koji ne vjeruju. Mnogi misle, ako ih snađu nesreće ovosvjetske, iskušenja i belaji, da su time pali u nemilost Allahovu. Tako zaključuju i pitaju se kako to da one koji vjeruju, klanjaju, poste, itd., pogađaju nesreće i problemi?!
Sjetimo se da su najveća iskušenja u svome životu imali upravo oni koje je Allah, dž.š., najviše volio. To se jasno vidi iz života svih Božijih poslanika. U jednom hadisu kaže naš voljeni Pejgamber, s.a.v.s.:
“Ko voli Allaha nek’ se pripremi na belaje, a ko voli mene nek’ se pripremi na siromaštvo!”
U drugom hadisu kaže Poslanik, s.a.v.s.:
“Moji sljedbenici su ti na koje je prosuta Allahova milost i neće ih Allah kazniti na Ahiretu. Njihov azab (patnja i bol) samo je na dunjaluku (za njihove grijehe), kroz zemljotrese, smutnje, belaje i iskušenja.”
S druge strane, uvijek treba da nam je napameti ajet u kojem Allah, dž.š., kaže:
Reci: Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate, milije i draže od Allaha i Njegova Poslanika, i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah svoju odluku donese. A Allah neće griješnicima ukazati na pravi put.
Allah, dž.š., upozorava vjernike da svoja srca ne vezuju previše uz ovaj svijet, tj. uz ono što nam je najdraže na ovome svijetu, pa da nam to postane draže od Allaha, dž.š., Njegova Pejgambera, i borbe na Allahovu putu. To ne znači da treba raskinuti sa porodicom, radom, itd., već da ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku bude čista, da ona pokreće i motivira.
Ovu ideju vodilju posebno aktualiziramo u danima ovoga Bajrama. Potrebna nam je više nego ikad. Samo tako možemo s punim ubjeđenjem očekivati skoru Allahovu pomoć na globalnome planu, i pobjedu, prije svega nad svojim strastima i neizgrađenošću, koju On obećava.
Muslimani se moraju, prije svega, ujediniti jer se vjerovanju i prihvatanju imansko-islamskih šarta (idejno-praktičnih obaveza) uvijek mora dati prednost, a upravo vjerovanje i prihvatanje imansko-islamskih šarta i čini čovjeka muslimanom.
I čovječanstvo se mora ujediniti, razlike unutar sebe prihvatiti i ništa jedni drugima nametati. Jer, svi su ljudi izravni i zbiljski potomci hazreti Adema/Adama i hazreti Havve/Eve, a i hazreti Adem, a.s., nije ništa drugo nego zemlja, ilovača, koja ima dušu. Kako kaže hazreti Muhammed, a.s.:
“Svi ljudi potiču od Adema, a Adem je stvoren od zemlje.” Nakon ovih riječi, hazreti Pejgamber, a.s., a prilikom oslobođenja Meke (Feth), proučio je ajet:
O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili da biste se upoznali. Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.
Ove ideje su sigurno plemenite, ali svijet u kojemu živimo ne dozvoljava nam ih dovoljno iskazati, čak ni samima sebi potpuno artikulirati. Svejedno, s Božijim imenom u srcima i na usnama treba ih izgovarati, i pokušati ih ubrati, ili makar samo omirisati.
Svaka ruža na sebi nosi trnje, ali kada je napokon uberemo, pomirišemo i sebe i drugoga zakitimo, ubrzo zaboravimo na ubod koji nas je prije toga pogodio.
Bajram dolazi, prolazi i uvijek nam se iznova vraća. Svi dragi ljudi, svi dragi gosti, sve što nekoć ispratismo, sve s čim se nekada rastasmo, ako Bog da ponovno će nam doći, samo u nekome drugome vremenu, u nekoj drugoj formi, na nekome drugome mjestu. Srce jedva čeka.
Tako srce osjeća, zna, da smo nekada bili i sa našim Gospodarom, plače jer se s Njim rastasmo ali i grca od radosti zbog ponovnoga susreta. I, onako “bajramski”, na Njegov se poziv na sastanak kroz suze odaziva, i druge zove:
LEBBEJKE ALLAHUMME LEBBEJK – odazivam Ti se, Bože moj, odazivam!
TE‘ĀL, TE‘ĀL, TE‘ĀL – dođi, dođi, dođi!
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN – BAJRAM BAREĆULLAH!
Kullu ‘āmin we entum bi-hajr!