Kategorija
1. Obaveze imama
Osnovne obaveze
Budući da je imamet o kojemu mi govorimo služba, od imama se očekuje da redovito ispunjava određene obaveze i da ''nikada ne bude nemaran u vršenju dužnosti, ako za to ne bude imao šerijatskog opravdanja''.[1] Među osnovnim zaduženjima imama spominju se sljedeća:
- da bude imam džematlijama dotičnog džemata u pet dnevnih obaveznih namaza, dakle pet sljedećih namaza: sabah namaz, podne namaz, ikindija namaz, akšam namaz i jacija namaz,[2]
- da bude imam džematlijama dotičnog džemata u teravih namazu za vrijeme mjeseca ramazana,[3]
Ove su obaveze skoro uvijek spomenute u vakufnamama. Tako o njima čitamo: ''...da se postavi za imama pobožan čovjek koji je podoban da ga ljudi slijede i da bude predvodnik privilegovanih i običnih ljudi, da vrši dužnost imama časnoj skupini vjernika koji pet puta dnevno dolaze na molitvu.''[4] ''On će biti imam džematu u obavljanju (pet) propisanih i obaveznih molitava i teravija koje se obavljaju u džematu.''[5]
Spomenimo još da se ponekad umjesto obaveze predvođenja džemata u pet dnevnih obaveznih namaza susreće obaveza predvođenja džemata u samo nekim od pet dnevnih obaveznih namaza. U takvim je slučajevima imam dužan biti predvodikom džemata u određenim namazima i to, uglavnom, sabah namazu, akšam namazu i jaciji namazu, dakle, u tri od pet obaveznih namaza.[6]
Dodatna zaduženja
U većini slučajeva, osoba koja je obavljala službu imama imala je, pored onih gore spomenutih osnovnih zaduženja, i neka dodatna zaduženja. Ta su joj zaduženja dodjeljivana na ili od strane vakifa džamije ili mesdžida u kojima je dotična osoba obavljala službu imameta[7] ili od strane vakifa nekog drugog vakufa.[8] U ovom drugom slučaju, vakif bi određena dodatna zaduženja dodjeljivao ili nekoj osobi koja bi obavljala službu imama u određenom mesdžidu ili džamiji a ne imajući u vidu neku posebnu osobu već u prvi plan stavivši to što je ta osoba imam u tom određenom objektu[9] ili, pak, izričito određenom imamu, imenujući ga u samoj vakufnami.[10]
Dodatna zaduženja bila su, uglavnom, učenje neke kur'anske sure ili njenog dijela, odnosno učenje Kur'ana ili nekog njegovog dijela. Vakifi bi u vakufnami tačno precizirali šta i kada treba da se uči, te među dodatnim zaduženjima susrećemo neka od sljedećih učenja:
- sūra al-Fātiha, svaki dan poslije sabah namaza[11] ili poslije podne namaza[12] ili poslije ikindije namaza[13] ili poslije jacije namaza;[14]
- sūra al-'An‘ām, svaki dan poslije sabah namaza;[15]
- sūra Yā sīn, svaki dan poslije sabah namaza;[16]
- sūra al-Hašr, svaki dan poslije sabah namaza;[17]
- sūra al-Mulk, svaki dan, uglavnom, poslije jacije namaza,[18] a ponekad s neodređenim vremenom učenja, dakle poslije nekog od pet dnevnih obaveznih namaza;[19]
- suretu al-Naba', svaki dan poslije podne namaza[20] ili poslije ikindije namaza;[21]
- sūra al-Nasr, svaki dan poslije ikindije namaza;[22]
- sūra al-Ihlās, svaki dan poslije sabah namaza[23] ili prije sabah namaza[24] ili poslije jacije namaza[25] ili s neodređenim vremenom učenja, dakle poslije nekog od pet dnevnih obaveznih namaza;[26]
- neko kur'ansko ašare, svaki dan, uglavnom, poslije podne namaza,[27] a ponekad s neodređenim vremenom učenja, dakle poslije nekog od pet dnevnih obaveznih namaza;[28]
- neki kur'anski džuz, svaki dan poslije sabah namaza[29] a nekada izuzev u dane dva bajrama i petkom.[30] Svaki dan poslije podne namaza,[31] ili svaki dan s neodređenim vremenom učenja, dakle poslije nekog od pet dnevnih obaveznih namaza[32] a nekada izuzev u po tri dana dva bajrama.[33] Nekada, opet, svakim petkom prije džume namaza[34] ili u dane dva bajrama.[35]
Osim ovih kur'anskih poglavlja ili dijelova Kur'ana, kao dodatna zaduženja imama nekada susrećemo i obavezu da uči dovu za dušu vakifa ili neke druge osobe. Tako, naprimjer, čitamo: ''Da se od dućanske kirije daje svake godine po deset groša[36] onoj osobi, koja bude imam u spomenutoj džamiji, uz dužnost, da se pri bogosluženju moli za spas moje duše i za spas duša mojih roditelja.''[37]
Sva su gore navedena kur'anska poglavlja ili djelovi Kur'ana ustvari bila jedan oblik dove za spas duša određenih osoba, odnosno tretiralo ih se kao jednu vrstu poklona pred duše, najčešće, umrlih osoba. Najčešće su ta učenja poklanjana pred dušu vakifa[38] dotičnog vakufa ,[39] pa potom vakifovim roditeljima,[40] njegovim dedama[41] i nanama[42], vakifovom bračnom drugu,[43] njegovim sestrama[44] i braći[45], njegovoj djeci,[46] pa i pred dušu Poslanika, a.s.,[47] hulefai rašidina, drugih ashaba (ensarija i muhadžira) i tabiina.[48]
Nekada su neka od navedenih učenja učena ''na murad'', dakle s željom da se još na ovome svijetu ispune određene želje, uglavnom vakifove. Tako, naprimjer, čitamo u jednoj vakufnami da je nagrada od učenja namjenjena za to da vakifovi potomci budu ''sigurni od nevolja nasilničke sudbine''.[49]
Zanimljivo je da je za neka od navedenih učenja bilo uvjetovano da se izvršavaju pokraj mezara vakifa, naravno ukoliko to vremenski uvjeti dozvoljavaju. Tako, naprimjer, čitamo: ''Onaj ko bude imam u spomenutoj mahali neka se prihvati navedene dužnosti da poslije sabah-namaza na mom grobu svaki dan uči jedan časni Jasin. Kada atmosferske prilike ne dozvoljavaju da se posjeti moj grob, neka se izostane i neka se uči na drugom mjestu koje se smatra odgovarajućim.''[50] ''... da se svi ti džuzovi i ranije spominjani i ovi sada uče poslije obavljanja molitve petkom (džuma) pokraj grobnice spomenute vakife nakon što je u nju sahrane. Tih mjesta se treba pridržavati za sva vremena, izuzev u vrijeme jake zime ili kad pada snijeg ili kiša tako da džuzovi ne mogu biti otvoreni. Tada neka se prouče u njenom uzvišenom mektebu.''[51]
Obavljanje drugih službi
Osoba koja je obavljala službu imama često bi obavljala i neke druge službe pri vakufu za koji je bila vezana njihova služba imameta ili, pak, nekom drugom vakufu u tom mjestu ili bližoj okolini. Ta bi osoba u takvim slučajevima pored imameta obavljala još i jednu ili nekoliko od sljedećih službi:
- službu hatiba;[52]
- službu muallima;[53]
- službu vaiza;[54]
- službu mujezina;[55]
- službu mutevelije;[56]
- službu džabije (osoba koja ubira vakufske prihode);[57]
- službu sermahfila (starješina učača Kur'ana, najčešće na mahfilu).[58]
Obavljajući službu hatiba, imam je trebao ''održavati hutbu i biti imam svakog bajrama i petka. (Te dužnosti treba da obavlja) na način kako to određuje šerijat i kako bi vjernici bili zadovoljni.''[59] Od imama koji službu muallima obavlja očekuje se da ''djecu odgaja i podučava ih učenju Kur'ana, a prema mogućnostima i gramatiku, sintaksu i jezik (rječnik)''.[60] Onaj ko, pak, službu vaiza obavlja treba da ''održava vaz i objašnjava u časnoj džamiji okupljenim džematlijama svijetle božanske ajete i vjerodostojne hadise vjerovjesnika''.[61]
Postojale su, međutim, i službe koje su u nekim vakufnamama bile zabranjenje osobama koje su pri dotičnom vakufu obavljale službu imama. Tako, naprimjer, u vakufnami Gazi Husrev-bega nalazimo uvjet da ni hatib ni imam njegove džamije ''ni jedan od njih ne bude službenik kod valija ili kadija da ne bi zanemario vršenje svojih dužnosti.''[62] Da se ne bi pogrešno razumjelo, napominjemo da se ovdje ne radi o tome da osobe koje bi obavljale takve službe ne bi uopće mogle biti imamom džematlijama u nekom namazu, već da se radi o tome da takvima ne bi mogao biti dodjeljen imamet kao služba pri tom vakufu.
[1] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 119-120.
[2] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 77; 86-89; 118; 132; 183-184; 207; 242; 253. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 309; 342.
[3] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 116; 118.
[4] Ibid., str. 108.
[5] Ibid., str. 116.
[6] Vidi Šejh Sejfudin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1910., str. 207.
[7] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 55; 78; 86-89; 108; 118-120; 132; 147; 164; 183-184; 204; 223; 242.
[8] Vidi Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 163; 225.
[9] Ibid.
[10] Vidi: Šejh Sejfudin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1910., str. 126. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 283.
[11] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 204; 207.
[12] Ibid., str. 204.
[13] Ibid.
[14] Ibid., str. 132; 206.
[15] Ibid., str. 116.
[16] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 86-89; 116; 118; 119-120; 132; 147; 164; 204; 207; 222; 242. ; Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 70. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 295; 309; 342; 353.
[17] Vidi Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 70.
[18] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 118; 132; 164; 204; 242. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 309; 342; 353.
[19] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 222.
[20] Ibid., str. 164.
[21] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 132; 204. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 309; 342; 353.
[22] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 204.
[23] Vidi: Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 70. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 294.
[24] Vidi Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 70.
[25] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 206. ; Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 70.
[26] Vidi: Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 162-163; 225. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 295.
[27] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 132; 147; 147; 164; 204.
[28] Ibid., str. 223.
[29] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 88-89; 119-120; 164. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 294; 354 – 355; 371.
[30] Vidi Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 294.
[31] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 242.
[32] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 78; 108; 132; 147; 164; 183-184; 222. ; Šejh Sejfudin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1910., str. 126. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 283; 295.
[33] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 223.
[34] Ibid., str. 55; 88; 108; 118.
[35] Ibid., str. 108.
[36] “Groš je turski sitni novac od 40 akči” (Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1989., str. 292.)
[37] Šejh Sejfudin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1910., str. 189.
[38] Vidi napomenu u fusnoti 14 ovog rada.
[39] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 108; 132; 147; 164; 204; 206 – 207; 242. ; Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 67; 70; 163; 225. ; Šejh Sejfudin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1910., str. 126. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 295; 378.
[40] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 132; 242. Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 162. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 355; 371.
[41] Vidi: Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 70. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 353.
[42] Vidi Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 353.
[43] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 132.
[44] Vidi Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 353.
[45] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 222. ; Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 163. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 353; 371.
[46] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 132; 164. ; Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 163. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 355.
[47] Vidi Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 294; 355.
[48] Ibid., str. 355.
[49] Ibid.
[50] Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 295.
[51] Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 79.
[52] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 86-87; 118; 132; 139; 147; 164; 183; 203; 221. ; Adem Handžić (priređivač), Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604.godine, svezak I / 2, Bošnjački institut Zürich – Odjel Sarajevo, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000., str. 41– 42; 44 - 45; 53; 64-65; 213; 334; 377; 380-382; 419; 424; 454; 547; 565. ; Aladin Husić, “O imamskoj službi u tvrđavama Bosanskog sandžaka u XV i prvoj polovini XVI vijeka”, Novi Muallim, br. 4, El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 87; 90. ; Šejh Sejfudin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1910., str. 127-128; 147; 169-170; 192.
[53] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 78; 132; 183; 203; 221; 230. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 353. ; Adem Handžić (priređivač), Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604.godine, svezak I / 1, Bošnjački institut Zürich – Odjel Sarajevo, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000., str. 59.
[54] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 86-87; 164.
[55] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 139. ; Adem Handžić (priređivač), Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604.godine, svezak I / 2, Bošnjački institut Zürich – Odjel Sarajevo, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000., str. 425-427.
[56] Vidi Sidžil mostarskog kadije 1632 – 1634, prijevod sa staroturskog, uvod i billješke Muhamed A. Mujić, Prva književna komuna, Mostar, 1987., str. 61; 70.
[57] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 207.
[58] Vidi: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 203. ; Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljeće), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45 / 1994-95, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996., str. 353.
[59] Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str.86-87.
[60] Ibid., str. 203.
[61] Ibid., str. 86-87.
[62] Ibid., str. 54.
2. Određivanje zamjenika u vršenju službe
U vremenu svoga bivanja službenikom u nekoj džamiji ili mesžidu, imam je ponekad bio u nemogućnosti izvršiti neke od svojih obaveza. U takvim se prililkama trebalo osigurati da obaveza bude izvršena u za nju određeno vrijeme, pa izvršio ju imam ili neka druga osoba. Okolnosti koje su imama dovodile do toga da ne može udovoljiti nekoj od obaveza mogle su biti dvovrsne. One iz prve vrste pojavljivale su se iznenada i nisu mu ostavljale vremena da pronađe nekoga ko će te dužnosti izvršiti, to jest nekoga ko će ga izvjesno vrijeme zamijeniti. Okolnosti iz druge vrste imam je već prije planirao ili je za njih znao te si je tako navrijeme mogao osigurati zamjenika.
Razumljivo, imamu nije bilo dopušteno bez valjanog razloga tražiti zamjenu. Da bi se izbjeglo moguće suviše često i bezrazložno postavljanje zamjenika, ponekad bi i sam vakif određene džamije ili mesdžida u svojoj vakufnami rekao da nije dopušteno određivati zamjenika u vršenju službe izuzev "u slučaju bolesti ili neke druge nezgode"[1] . Imam je trebao biti "u službi revnostan"[2] i "poznat po lijepim, pohvaljenim osobinama"[3], u koje svakako ne spada bez valjanog razloga zanemarivanje preuzetih obaveza. Imao je "biti imam džematu u (pet dnevnih) propisanih namaza s tim da nikada ne bude nemaran u vršenju dužnosti, ako za to ne bude imao šerijatskog opravdanja."[4]
Spomenimo da postojala je i jedna posebna vrsta zamjene u slučajevima kada je služba bila nasljedna, to jest ukoliko je vakufnamom bilo predviđeno da služba imameta ostaje unutar jedne određene porodice. Sukladno takvoj namjeri, u jednoj se, naprimjer, vakufnami kaže da "Vakif je još kao uslov postavio, ako neko od njegovih sinova, ili sinova njegovih sinova, ne bude u stanju da obavlja pomenute dužnosti, da na svoje mjesto odredi zamjenika koji će umjesto njega tu dužnost obavljati."[5]
[1] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 182.
[2] ibid., str. 206.
[3] Ibid., str. 88-89.
[4] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 119-120.
[5] Ibid., str. 44.
3. Ko nadgleda rad imama
Kao što smo već spomenuli, od imama se očekivalo da redovno obavlja određene obaveze te da ''nikada ne bude nemaran u vršenju dužnosti, ako za to ne bude imao šerijatskog opravdanja''.[1] U suprotnom, to jest ukoliko bez opravdanog razloga ne udovolji nekim svojim obavezama, razumljivo, za očekivati je bilo da takvo ponašanje bude sankcionirano ili blažom kaznom, kao što je naprimjer umanjenje plaće[2] ili, pak, težom kaznom, kao što je naprimjer oduzimanje prava na tu službu.[3] Naravno, težina sankcije je bila u zavisnosti od stupnja neodgovornosti, odnosno od toga koliko se bahato takav neodgovorni imam ponašao prema svojoj službi. Sami vakifi bi predvidjeli mogućnost dolaska do situacije da se imam manje ili više neodgovorno ponaša, te tako, naprimjer, čitamo: ''Ko bi napustio svoju službu bez nekog, na šerijatu zasnovanog, razloga, biće zabilježeno i o tome će se obavijestiti mutevelija. U tom slučaju od njega će se oduzeti ono što je primio za taj dan.''[4] ''... vakif – neka je na njemu milost Gospodara koji mnogo oprašta – odredio je da spomenuti imam i hatib časne džamije, njeni mujezini i ostali službenici, ne zanemaruju službu kada ne postoji zakonski razlog i opravdana zapreka. Onaj koji ne ustraje u obavljanju svoje dužnosti kako treba, te je zanemaruje bez zakonom opravdanog razloga, pa kogod to bio, neka mutevelija njegovu dužnost povjeri drugome.''[5]
Koliko odgovorno ili neodgovorno neka osoba obavlja svoju službu imama, odnosno to da li su sankcije potrebne ili ne, procjenjivala je za to određena osoba. To je zaduženje, uglavnom, pripadalo nekoj od sljedećih osoba:
- vakifu vakufa kojem je pripadala dotična služba imameta;[6]
- muteveliji vakufa kojem je pripadala dotična služba imameta;[7]
- kadiji mjesta u kojem se nalazio vakuf kojemu je pripadala dotična služba imameta[8]
Stoga, čitamo: ''Službenici spomenutih vakufskih dobara, ko god to bio i kad postoji zakonsko opravdanje, kad im bude potrebno da pođu na neko drugo mjesto i ako će ostati više od tri dana, neka ne idu bez znanja mutevelije.''[9] A nekada ''nadgledanje imamske službe, odnosno podobnosti za njeno vršenje bila je obaveza lokalnog kadije, koji je redovno izvještavao i predlagao neophodne mjere''.[10]
[1] Ibid., str. 119-120.
[2] Ibid., str. 148.
[3] Ibid., str. 164; 204.
[4] Vidi Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 148.
[5] Ibid., str. 204.
[6] Ibid., str. 209.
[7] Ibid., str. 134; 148.
[8] Vidi Aladin Husić, “O imamskoj službi u tvrđavama Bosanskog sandžaka u XV i prvoj polovini XVI vijeka”, Novi Muallim, br. 4, El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 91.
[9] Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 134.
[10] Aladin Husić, “O imamskoj službi u tvrđavama Bosanskog sandžaka u XV i prvoj polovini XVI vijeka”, Novi Muallim, br. 4, El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 91.
4. Objekti u kojima je obavljana služba i plaća
U prvo vrijeme osmanske vladavine na ovim prostorima, služba imameta bila je vezana za nekolicinu objekata u nekim većim mjestima i tvrđavama koje je držala osmanlijska vojska.[1] ''Intenzivniji razvoj gradova, izgradnja većeg broja sakralnih objekata, počinje dolaskom na prijesto Sulejmana Kanunija 1520.godine.''[2] U vremenu koje slijedi služba imameta je vezana za, uglavnom, vakufe, odnosno džamije i mesdžide koje su gradili vakifi i za čije su održavanje isti obezbjeđivali izvore prihoda,[3] te za neke tvrđave, odnosno džamije[4] i mesdžide[5] u njima[6], za čiju je gradnju i održavanje, budući da se radilo o vojnim posadama, razumljivo, sredstva obezbjeđivala država, a tek ponekad pojedinci[7].
Ukoliko je imam obavljao i neku drugu službu pri vakufu, pojavljuju se još neki objekati za koje se veže njegovo službovanje. Uglavnom, dakle pored džamije i mesdžida, kao objekte u kojima imam obavlja svoje dodatne službe susrećemo mekteb[8], u slučaju kada obavlja službu muallima, te u nekim slučajevima i musallu[9], kada obavlja dužnost hatiba i imama u dva bajram namaza.
Plaća
Imamet podrazumijeva određene obaveze imama, ali i prema imamu. Imamet kao služba podrazumijeva obično i veći broj obaveza imama, ali, opet, i veći broj obaveza prema imamu. Od ovih novih obaveza prema imamu, onih koje se pojavljuju kada je njegov imamet služba, vjerovatno je najvažnija obaveza davanja plaće (nagrade, materijalne nadoknade) za njegovo obavljanje službe. Visina plaće nije bila jednaka za sve imame, a ovisila je, najčešće, o tomu koje su njegove obaveze, to jest ima li i koliko ima dodatnih zaduženja, zatim odakle sredstva za plaću, to jest ko ta sredstva obezbjeđuje i koliko.
Najveći broj službi imameta je, svakako, vezan za određene vakufe. Sami vakifi su u svojim vakufnamama, gotovo bez izuzetka, određivali kolika će biti visina plaća službenika vakufa, pa time i plaća imama.[10] Tako su određivali plaću za njegovo obavljanje službe imama, dodatnih zaduženja, te njegovo obavljanje drugih službi, ako je to već bilo predviđeno. Te se plaće razlikuju, posebno ukoliko se gledaju ukupna primanja imama. Da bismo bolje razumjeli rečeno, pogledajmo podatke iz sljedeće tabele[11]:
|
Godina iz koje je vakufnama |
Objekat za koji se veže služba |
Valuta |
Osno-vna plaća imama[12] |
Plaća imama za obavljanje dodatnih zaduženja |
Plaća imama za obavljanje drugih službi pri istom objektu ili vakufu[13] |
Ukupna godišnja primanja[14] za osobu koja bude imam |
Plaće drugih službenika pri istom objektu ili vakufu[15] |
|
822/1477[16] |
Džamija |
Aspra |
5 |
-----------[17] |
------------ |
1825 |
M=5, ll=5, m=2.5 |
|
932/1526 |
Mesdžid |
Dirhem |
3 |
------------ |
------------ |
1095 |
M=3, h=1, ll=3, m=2 |
|
938/1531 |
Džamija |
Dirhem |
6 |
40 (mjesečno) |
------------ |
2670 |
M=30, h=8, m1=4, m2=4 |
|
961/1554 |
Džamija |
Dirhem |
5 |
2 |
h=2, v=2 |
4015 |
M=5, ll=4+1,[18] m1=3+1, m2=3+1, hf=2+1 |
|
961/1554 |
Džamija |
Dirhem |
4 |
1 |
------------ |
1825 |
m=2+1 |
|
962/1555 |
Džamija |
Dirhem |
5 |
------------ |
------------ |
1825 |
M=5, h=4, m1=2,5, m2=2 |
|
963/1555 |
Akča |
5 |
2+1[19] |
------------ |
2920 |
M=10, h=8+2+1, m1=4+2+1, m2=3+2+1 |
|
|
965/1558 |
Džamija |
Dirhem |
5 |
2 |
------------ |
2555 |
h=2, ll=4+1+1, m1=2+1+1, m2=3+1, hf= 2+1 |
|
965/1558 |
Džamija |
Dirhem |
4 |
------------ |
h=2 |
2190 |
ll=2+1, m=3+1, hf=1+1 |
|
965/1558 |
Džamija |
Dirhem |
4 |
1 |
------------ |
1825 |
m=2+1 |
|
965/1558 |
Džamija |
Akča |
4 [20] |
1+0,5+0,5+1+1 |
ll=3 |
4015 |
m=3 + 30(godišnje), hf=1,5 |
|
965/1558 |
Mesdžid |
Akča |
2 |
1+50(godišnje)+30(godišnje) |
------------ |
1175 |
m=1+0,5+0,5 |
|
967/1559 |
Džamija |
Dirhem |
5 |
------------ |
------------ |
1825 |
M=2, h=4, ll=2, m=3 |
|
972/1564-65 |
Džamija |
Dirhem |
5 |
2+1+1 |
------------ |
3285 |
h=2, ll=4+1, m=4+1 |
|
972/1564-65 |
Džamija u tvrđavi |
Dirhem |
2 |
1 |
------------ |
1095 |
ll=2+1, m=3+1 |
|
977/1570 |
Džamija |
Dirhem |
5 |
1+1+1+2+1 |
h=5, v=5 |
7665 |
M=15, ll=5, m1=4+1+1+1, m2=3+1+1+1, hf=2 |
|
979/1572 |
Džamija |
Dirhem |
4 |
------------ |
h=2, ll=2 |
2920 |
(h+ll)=10, m1=3+1, m2=3+1 |
|
979/1572 |
Džamija |
Dirhem |
3 |
1 |
------------ |
1460 |
-------------------------- |
|
987/1579 |
Džamija |
Dirhem |
9 |
------------ |
------------ |
3285 |
M=6, h=4, v=6, m=7 |
|
990/1582 |
Džamija |
Akča |
5 |
1+1+1+1 |
h=3, ll=4 |
5840 |
m1=3+1, m2=3 |
|
990/1582 |
Mesdžid u tvrđavi |
Akča |
2 |
1 |
------------ |
1095 |
-------------------------- |
|
990/1582 |
Mesdžid |
Akča |
2 |
1+1 |
dž=0,5 |
≈1643 |
-------------------------- |
|
990/1582 |
Mesdžid |
Akča |
5 |
------------ |
------------ |
1825 |
-------------------------- |
|
≈995/1587 |
Džamija |
Akča |
13[21] |
------------ |
------------ |
4745 |
m=4 |
|
≈995/1587 |
Džamija |
Akča |
6 |
1+1+2+1+2+1 |
------------ |
5110 |
-------------------------- |
|
1001/1593 |
Mesdžid |
Dirhem |
9 |
2+2 |
------------ |
4745 |
M=8, m=3 |
|
1003/1595 |
Džamija |
Akča |
8 |
------------ |
Vezani tekstovi:
art236_0.html