Evo, već je toliko toga rečeno o hudhudu hazreti Sulejman-pejgambera, alejhisselam, i o toj vrsti ptica uopće a još nije rečeno kako se hudhud Sulejman-pejgambera zvao. Skoro da je riječ o edepsuzluku (nepristojnosti). Rečeno je kako se zvao pupavac kraljice Belkise.
U jednome hadisi-šerifu se kaže da je hazreti Pejgamber, alejhisselam:
Zabranio ubijanje slijedeće četiri vrste životinja:
mrava (nemla), pčele (nahla), pupavca (hudhud) i sureda (također vrsta ptice).
(hadis prenosi hazreti Ibn Abbas, a bilježe Ahmed, Ebu Davud i Bejheki)
Hudhud je veoma čudna i neobična ptica. Sve što je uzvišeni Kur'an spomenuo ima svoju posebnu vrijednost, bilo pozitivnu bilo negativnu.
Belkisa, kraljica od Sābe, dijela Jemena, kćerka je el-Hadhāda ibn Šerhabīla, iz plemena Benū Sekseka, od Humejra. Jemenka je iz grada Ma‘rib, koji je bio prijestolnica Sābe.
Prijesto je naslijedila još za vrijeme svoga oca. Po predanju, otac joj nije imao više djece ali kada se Belkīsa rodila odmah je uvidio podarenu joj ogromnu mudrost i sposobnost.
Kako se bilježi, umrla je nakon dvadeset i jedne godine prijestolovanja.
Hazreti Ibn Arebi kaže slijedeće:
Vladaricu ima svaki pogled u smrt što tjera,
Hazreti Sulejman, alejhisselam, kako se prenosi, pogledao je svoju vojsku a sa mjesta na kojemu je trebao stajati hudhud bljesnu mu Sunce u oči. Hazreti Sulejman-pejgamber pogleda i vidje da hudhuda nema.
Ždral se vinu u visine, nakon prijetnje hazreti Sulejmana, i ne prođe dugo a susrete hudhuda u zraku.
Predivni Kur’ani-kerim pun je savjeta, pomoći nama koji smo u potrebi. Iščitavati ga treba što češće i što iskrenije ne bismo li obogatili naše iskustvo i pronašli spas na Ovome i na Drugome svijetu. Sve je u Kur’anu napisano samo trebamo otkriti ono što nam treba, a zo to su potrebni iskrenost, upornost i strpljivost. Uzvišeni veli:
A svaku stvar pobrojali smo Knjigom.
(Kur’an, Vijest, 29.)
Posljednji harf (slovo) u riječi “ramazan” o kojemu ćemo nešto, s Božijom pomoći, reći jeste slovo “n”, ili, kako Arapi čitaju, “nūn”.
Između ostaloga, slovo “n” početno je slovo jedne riječi koju i mi često koristimo – “nur” (nūr), što znači “svjetlo”, “svjetlost”.
Između ostaloga, Jedini u Kur’anu veli:
Allah je svjetlo nebesa i Zemlje!
(Kur’an, Svjetlost, 35.)
Do sada smo nešto rekli o jednoj vrsti simbolike početna tri slova riječi “ramazan” – “r”, “m” i “d”.
Slijedeće slovo koje dolazi po redu jeste “elif”. Kao što znamo, ukoliko se na “elif” doda neki samoglasnik (fetha “e”, kesra “i” ili damma “u”), “elif” će se i izgovarati kao taj samoglasnik, dakle, “e”, “i” ili “u”.
Naredno slovo, treće, koje se nalazi u riječi “ramazan” jeste slovo “d”. Naši ljudi bi rekli “tvrdo ‘d’ ”. Ovim slovom počinju mnoge riječi različitih značenja. Jedna od njih je i riječ “dimān”, što znači “nagrada”, “naknada”.
Kao da nam se želi reći da za ispravno provođenje vremena u mjesecu ramazanu, Božijemu robu slijedi naknada za trud, naknada koja, za razliku od drugih mjeseci, biva višestruko nagrađena.
Najdraži mjesec, mjesec ummeta, zajednice, Muhammedove, alejhisselam, polahko razvija svoja krila. Sve više i više obgrljuje duše žedne Allahove milosti, oprosta i spasa. Sve više i više duše se napajaju na izvorima ramazanskih blagoslova.
I kad oni ono što se Poslaniku objavljuje slušaju,
ti vidiš kako im iz očiju suze liju,
